Tamnoputi fudbaleri koji su igrali ili igraju u Srbiji kažu da nisu, niti imaju problema zbog boje kože.
Kada je prije deset godina prvi put došao u Srbiju, nigerijski fudbaler Obiora Odita nije mogao ni da pretpostavi da će jednog dana postati "srpski zet". Nekadašnji fudbaler Javora i Partizana maja ove godine oženio je studentkinju iz Velikog Gradišta Dunju Viduljević.
Odita je samo jedan od mnogobrojnih tamnoputih fudbalera koji su igrali ili igraju u Srbiji, a kojima ne samo da nije falila dlaka sa glave, nego su igranjem u ovoj zemlji stekli popularnost, afirmisali se, neki od njih pronašli ljubav svog života...
MONDO je kontaktirao još jednog nigerijskog fudbalera koji hljeb zarađuje u Srbiji, baš u Ivanjici, u Javoru. Ifeani Viktor Onjilo je ove sezone jedan od najistaknutijih igrača Javora. Daje golove, ulazi u šanse i pitanje je dana kada će naći neki novi, bogatiji klub.
Onjilo je već nekoliko godina u Srbiji i zna srpski jezik.
"Ovdje mi je dobro, nemam nikakvih problema, sve je u redu", kaže Onjilo.
Na pitanje da li je nekad negde u Srbiji imao problema zbog boje kože, odgovorio je odrečno. "Ne, možda samo jednom prilikom, nešto malo, ali u principu ne, nisam imao problema".
Nasmijao se na pitanje da li će i on, možda, poput Odite, postati srpski zet: "Haha, ne znam, stvarno, nikad ne znaš šta će biti u životu, možda...".
Onjilo kaže da bi volio da jednog dana igra u nekoj jakoj ligi u Evropi. Želja mu je upravo Premijer liga Engleske.
Da li je rasizam problem u Srbiji i da li su Srbi rasisti, kako se sada opširno piše u engleskim medijima posle incidenata u Kruševcu na utakmici mladih reprezentacija Srbije i Engleske?
Dovoljno je pogledati broj tamnoputih fudbalera koji su nosili dresove raznih klubova u Srbiji i izvući zaključak na ovo pitanje. Ili, pak, pomenuti primjere fudbalera iz Azije, a ima i takvih ili ih je bilo (sjećate se Kineza Đia i Liu?).
Pa, najbolji strijelac svih prvenstava Srbije od njenog osamostaljenja, dakle od 2006. godine je Lamin Dijara, Senegalac! Da li bi Dijara ti uspio da ga je u Srbiji dočekivala neprijateljska atmosfera? Teško.
Dijara je jedan od najvećih ljubimaca navijača Partizana poslednje decenije, čovjek koji je ovdje stekao mnogo prijatelja, čak i pokrenuo svoj sportski sajt. I ne samo ljubimac navijača Partizana, već i saigrača, jer je uvijek bio spreman na šalu, podizao je atmosferu.
O dešavanjima u Kruševcu, Dijara za MONDO kaže da su to sitni incidenti koji se dešavaju svuda.
"Upoznat sam sa dešavanjima na utakmici mladih reprezentacija Srbije i Engleske. To su sitni incidenti i dešavaju se svuda. Smatram da Srbi nisu rasisti. Dugo godina sam živio u Beogradu i igrao za veliki klub, ali nikada nisam imao problem takve vrste. Upravo iz tog razloga sam odlučio da ostanem da živim u Srbiji. Da je suprotno, ne da ne bih planirao budućnost u takvoj državi već bi gledao da je što prije napustim. Ljudi su uvijek bili prijatni prema meni i gdje god da sam otišao niko nije pravio problem zbog moje boje kože. Uostalom, poznat je rivalitet između Partizana i Crvene zvezde i netrpeljivost među navijačima. Navijači crveno-bijelih me ne pamte po dobru, ali me nikada nisu vrijeđali na rasnoj osnovi", rekao je Dijara za MONDO.
Prema par godina, u opuštenom intervjuu otkrio je da obožava srpske komedije, pogotovo one u kojima je igrao Miodrag Petrović-Čkalja.
Mnogi drugi tamnoputi fudbaleri su prolazili kroz Partizan (Ifeani Emeghara, Vašington da Silva, Aleksis Ngambi), sada je tu Medo Kamara, a jedan od njih je dobio i "titulu" doktora. Almami Moreira je ostavio dubok trag u Partizanu, a koliko su ga voljeli navijači kluba sa Topčiderskog brda govori i podatak da su mu dali "vječni" nadimak: "Dr Mo".
Moreira je sada igrač Vojvodine, ali je njegov prvi dolazak u Humsku, sa novim klubom, protekao u sjajnoj atmosferi. Navijači Partizana su mu aplaudirali, pokazivali transparente sa porukama: "Dobrodošao kući, Dr Mo".
U Vojvodini, osim Moreire, igraju još tri tamnoputa igrača - Naemeka Ađuru, Seržinjo Grin i Abubakar Oumaru. Kamerunac Oumaru je ljubimac navijača Vojvodine i jedan od njenih najboljih igrača. Bio je u Crvenoj zvezdi, OFK Beogradu, da bi potpunu afirmaciju stekao u novosadskom klubu. Upravo činjenica da je igrački stasavao i napredovao u Srbiji ne ide u prilog tezama koje raspaljuju engleski mediji posle incidenata u Kruševcu.
Uostalom, evo šta je Abu rekao o životu u Srbiji baš prije nekoliko nedelja:
"Ja sam u Srbiji već tri i po godine i meni je sve lijepo, zadovoljan sam kako živim ovdje i sve je u redu. Živio sam i u Beogradu i u Novom Sadu i ljudi su prema meni dobri i kad igram i kad izađem u grad. Hvala na tome. Znam i neke druge strance i oni su isto zadovoljni".
Crvena zvezda je, takođe, imala nekoliko tamnoputih fudbalera: Li Adi, Kristijan Borha, Segundo Kastiljo, Aval Isah, Ibrahim Gaj. Sada je u Zvezdi Natanijel Asamoa.
"Nikada za svo vrijeme koliko sam u Srbiji nisam osjetio nijedan problem zbog svoje boje kože, naprotiv, imam utisak da je srpski narod izuzetno gostoljubiv i da sam prihvaćen sjajno", izjavio je Asamoa za MONDO.
Brazilkac Mendeš Kadu je se nasmijao na pitanje i, odmahujući rukom, rekao: "Ma, ja sam, brate Srbin! Ma, kakvi problemi, pa živio sam u Crnoj Gori, sad u Srbiji".
Kad su navijači iskazivali nezadovoljstvo njegovim partijama, zviždali su mu, ali, nikada, insistira on, nije to bilo na rasnoj osnovi.
Ekvadorac Augusto Batioha je prošle sezone bio najbolji fudbaler OFK Beograda. Na 22. rođendan, za klupski sajt je rekao ovo: "Dugo sam u Beogradu i zavolio sam grad i ljude, ali moram reći da mi nedostaju roditelji i braća, ali ponajviše bratanac Aleksandar Didije".
Ima još mnogo fudbalera drugih rasa koji pikaju fudbal po Srbiji. Uostalom, baš u tom Kruševcu, u Napretku, za život zarađuju dvojica (Abraham Frimpong i Obeng Regan).
I u drugim sportovima, pogotovo u košarci, bilo je igrača afro porijekla, koji su nastupali ili i dalje nastupaju za srpske klubove. I svi oni su, hvala bogu, živi i zdravi.
Poslednji rasistički incident koji Srbija pamti dogodio se prije šest godina kada je grupa navijača Borca vrijeđala igrača čačanskog kluba Majka Tamvanjeru. Policija je tada brzo reagovala i odmah privela izgrednike, a potom su trojica osuđeni na šest mjeseci zatvora.
Taj ili neki drugi incidenti, poput onog u Kruševcu su, naravno, za svaku osudu, ali je riječ o izolovanim slučajevima i nisu pravilo, već upravo to - incident.
(V.S. - P.V. - MONDO/foto: MN Press)