Slaven Bilić rado je pristao na razgovor sa srpskim novinarima na Pohorju. Nije ni znao šta ga čeka - sat i po intervjua
Dočekasmo i to...
Poslije nekoliko dana mimoilaženja, konačno smo se "našli" sa Slavenom Bilićem.
On je u Sloveniji sa Lokomotivom iz Moskve. Smješteni su u obližnjem hotelu.
Kada smo se prvi put vidjeli prije nekoliko dana, obećali smo mu da ćemo ga "iscijediti" pitanjima i zaista je na kraju razgovora, koji je trajao kao jedna fudbalska utakmica, sada već bivši selektor Hrvatske djelovao iscrpljeno.
Pričao je o svemu - novom klubu, reprezentaciji Hrvatske, Srbije, Euru 2012, Hajduku, Prosinečkom, sjećanjima na ligu SFRJ...
Čak je poslije jednog od mnogobrojnih pitanja, kada je vidio da kraj intervjua još nije blizu, samo kratko prokomentarisao:
"Ljudi, pa ja za hrvatske medije nisam nikada ovoliko pričao".
Poslije toga, polako smo počeli da "oduzimamo gas"...
Bilić nam je priznao da ne prati mnogo medije. Jeste u početku, ali da je vremenom uspio da se izbori sa tim. Kritike novinara ga ne pogađaju koliko one koje dolaze od kolega trenera.
"Malo je drugačije kada vi nešto napišete i kada to učini, recimo, Piksi Stojković. Ovo drugo ima težinu. A, mi ovdje na Balkanu volimo mnogo da blatimo rad kolega. Toga nema na Zapadu, ili ima mnogo manje".
Želja da radi kao klupski trener mu se ispunila. Poslije uspješnog šestogodišnjeg perioda na mjestu selektora nacionalnog tima Hrvatske, ponudu iz Moskve nije mogao da odbije.
Pred njim su veliki izazovi. Sa svojim saradnicima pokušaće da za tri godine "Lokose" dovede do šampionske titule u Premijer ligi.
SRBIJA KAO HOLANDIJA
Srbija će se u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Brazilu sastati i sa Hrvatskom. Mnogi su mišljenja da će najveća prednost "orlova" u duelu sa "kockastima" biti ta što na mjestu selektora nema više Bilića.
"Naravno da mi godi kada pročitam da mnogo značim državnom timu. Ali, Hrvatska će i bez mene da bude dobra. Ne vidim zašto bi bilo drugačije. Mi više nismo reprezentacija koja može ekstremno da oscilira. Hrvatska je prilično stabilna", ističe Bilić, a to potvrđuje i deveto mjesto na FIFA rang listi.
Bolja je čak i od Brazila.
"Zato i kažem da smo doživjeli uspjeh. Istina je da nismo bili na prošlom Mundijalu, ali, priznaćete, imamo konstantu i bazu. U Ladićevoj mladoj većina je već igrala za 'A' tim. Stalno smo u prvih 10 svjetskog fudbala, a to mjesto se ne zaslužuje pozivnicama nego rezultatima", naglašava Bilić.
Uspio je da izdrži velike turbulencije u hrvatskom savezu. Rat dvije struje nije se negativno odrazio na njegov posao u reprezentaciji.
Ipak, na kraju je došlo do promjena - Davor Šuker je preuzeo kormilo nad Savezom, a Igor Štimac je novi selektor.
"Veliku zahvalnost dugujem Vlatku Markoviću, pustio je mene da radim svoj posao, nije se miješao. Nije bilo lako izdržati te dvije godine i plasirati se na Euro. Mi smo mala zemlja, a stalno imamo neke struje. Takav luksuz sebi ne mogu da dozvole ni mnogo veći savezi".
"Nije mi jasno kako se svi ne uhvatimo za jedan štap, jer nam je zajednički interes da pomognemo Hrvatskoj. Iz tog razloga će ljudi koji će ubuduće voditi Savez imati moju podršku. Ako ne osobe, onda njihove funkcije predsjednika i selektora".
Srbija je podmladila tim i definitivno nije na nivou na kojem je Hrvatska bila za vrijeme Bilića.
Novi trener Lokomotive ima zanimljivo poređenje "orlova" sa Holandijom.
"Vi imate isti problem kao Holanđani, muči vas veliki disbalans između linija tima. Srbija ima odbranu svjetske klase, pa čak i bez jednog od najboljih igrača Mančester junajteda Nemanje Vidića, ali je gore tanko, mnogo slabije od Hrvatske. Holanđani imaju strašan napad, puno igrača od kojih neke zvijezde moraju da sjede na klupi, ali su zato nazad loši", upoređuje Bilić.
Nije imao mnogo prilika da gleda "orlove", jedino je u pripremi utakmice sa Italijom na Euru, morao više puta da pogleda meč "azura" iz Beograda (1:1).
"Nemate plejmejkera. Možda postoje neki mlađi igrači, ali nisam ih gledao. Kod Antića ste igrali brzo po bokovima, preko Krasića i Jovanovića. Sada na papiru nemate težinu. Problem je i što se Stanković oprostio. Malo ste tanki", iskren je Bilić.
Prednost Hrvata u duelu sa Srbijom moglo bi da bude i višegodišnje postojanje kulta reprezentacije, koga Srbija definitivno nema.
Pjevanje himne je postala popularna tema u svijetu. Selektor "orlova" Siniša Mihajlović je uveo pravilnik po kojem je to obaveza svakog igrača.
"To je 'reket'. Lijepo je da igrači pjevaju himnu, ali ni ja, kao ni moji prethodnici, nismo tjerali fudbalere na to".
Da, ali kod vas svi pjevaju himnu. Vidjeli smo na Euru... Prekinuli smo Bilića dodatnim pitanjem.
"Stvarno, svi pjevaju!? Imamo mi taj nacionalni naboj, ali ga imate i vi. To su južnjački narodi. To je više stvar kozmetike i folklora. Pogledajte Gerija Nevila, on ćuti kada se svira himna, ali bi na terenu srce ostavio za 'tri lava'".
Dueli Srbije i Hrvatske iščekuju se sa nestrpljenjem. Biće zanimljivo vidjeti stare "prijatelje" Mihajlovića i Štimca kako stoje jedan naspram drugog.
"Ma, bilo bi zanimljivo bilo ko da je trener. Najbolje bi bilo da nismo u istoj grupi. Tako bismo izbjegli tenziju koje će sigurno biti. Nadam se samo da će atmosfera da bude bolja nego s kraja devedesetih", u interesu sporta razmišlja Bilić.
HAJDUK KAO ZVEZDA
Splitski Hajduk zauzima posebno mjesto u Bilićevom srcu, ali "bilima" nikako ne ide posljednjih godina.
"Ja sam hajdukovac od rođenja. Sjećam se kada me je otac sedamdesetih odveo na 'Stari plac' na prvu utakmicu protiv Bora. Nešto kasnije sam gledao i Arsenal..."
Ponos Dalmacije već godinama gleda u leđa najvećem rivalu uz Zagreba - Dinamu.
"Neshvatljivo je šta se dešava u klubu, vidim da i Zvezda ima sličnih problema, da ne može organizaciono da se mjeri sa Partizanom, a to se naravno odražava i na teren".
"Glavni problem je što nema novca. Dinamo se odlijepio, a na Hajduku je veliki pritisak. Nije to običan klub, već način života. Svi žele da Hajduk preko noći bude ono što je bio sedamdesetih, da skinu Dinamo... Ljudima koji vode klub nije lako".
ROBI MI JE PRIJATELJ DO GROBA
Robert Prosinečki imao je veliku podršku od Bilića kada je riješio da se osamostali i preuzme Crvenu zvezdu.
"Podržao sam Robija kad je odlazio iz stručnog štaba. Bio sam među prvima koji je saznao za tu mogućnost. Plašio sam se samo da li je to bio pravi izbor. Veliki klub lako može da proguta mladog trenera. Drago mi je što je produžio ugovor, želim mu sreću, jer smo prijatelji".
Bilić kaže da zbog profesionalnih obaveza nije često u mogućnosti da se čuje sa Prosinečkim, ali da je sa Žutim izgradio prijateljstvo do groba.
Još se nisu čuli od kada je na Pohorju, ali nema sumnje da će mu Bilić prenijeti utiske poslije utakmice sa crno-bijelima (10. jul).
GLEDAM I GROBARE NA YOU TUBE
Igrao je samo dvije godine u ligi SFR Jugoslavije, dovoljno da zapamti velike dvoboje sa beogradskim klubovima - Partizanom i Crvenom zvezdom.
"Imao sam jednu pobjedu protiv Partizana, dobili smo 2:0 na Poljudu. Dobro smo igrali i mi i Partizan. Pamtim sa te utakmice Milka Đurovskog... Sjećam se poraza od 0:4 u Beogradu. I one scene kada je prekinut meč u Splitu".
I dueli sa Zvezdom su bili zanimljivi.
"Protiv Zvezde sam debitovao pobjedom 2:1. Robi je postigao prvi gol, crveno-bijeli su igrali odlično, ali smo mi slavili pogotkom Bokšića u devedesetom. Sjećam se Kupa koji smo izgubili i onog koji smo dobili protiv Zvezde. Ali, nije to bila naša posljednja utakmica u Beogradu. Nedugo poslije nje opet smo došli na Marakanu. E, tada je bila prava tuča na terenu", prisjeća se Bilić.
Priznaje da preko interneta voli da pogleda navijačke klipove. Da li je istina da se motiviše pjevajući pjesme Grobara?
"Ma, neee... Ali, volim da poslušam navijačke pjesme i često to činim. Volim da vidim Paokove navijače, Bešiktaša, Galate, Liverpulove, pa i Partizanove sa košarke. Strašni su".
Ipak, Torcida je na prvom mjestu.
"Svaki put se naježim kada čujem 'Dalmacijo' i onu 'Kada umrem umotan u bijelo'. To je poseban osjećaj".
Slika kako ga navijač Hrvatske ljubi na terenu protiv Republike Irske obišla je svijet.
"Hahahaha... Mislim da on nije ušao na teren da mene poljubi", sa velikim osmijehom odgovorio je Bilić.
Po njegovom mišljenju, Jadranska liga bi mogla klubovima da donese profit od marketinga, dok bi tržište postalo znatno veće. Međutim, smatra da kod novih generacija dueli srpskih i hrvatskih klubova ne bude toliko interesovanje kao nekada.
"Mom sinu sa 15 godina, kao i njegovoj generaciji, to ništa ne znači. Ja sam mu prije par godina rekao: 'Zamisli da sada igramo sa Zvezdom'. Njemu to ništa nije predstavljalo. Za njega je značajnija utakmica sa Rijekom. Kod klinaca ne postoji više ta emocija rivaliteta kao nekada kod nas".
Bilić je poznat i kao veliki zaljubljenik u muziku. Već šest godina nema svoj bend, a gitaru ponekad svira za svoju dušu. Posljednju pjesmu je snimio prije četiri godine pred Euro 2008.
Omiljeni pravac mu je "hevi metal". Voli da čuje i nešto blaži zvuk - Olivera Dragojevića, Džibonija, Balaševića...
"'Metal' je moj pravac, volio sam pomalo i 'pank'. Od ex-YU scene nekada sam slušao 'Orgazam', 'Kazalište', 'Riblju čorbu'... dok mi 'Azra', 'Film', 'Partibrejkersi', 'EKV', 'Haustor', nisu odgovarali".
Poslije više od sat i po priče sa srpskim novinarima, Bilić je morao da nas napusti. Ručak Lokomotive je već bio počeo... Kao strastven pušač konačno je mogao i cigaretu da zapali.
Utisak je... Možda je stvarno dobro što ga neće biti na klupi Hrvatske u kvalifikacijama.
(Izvještač MONDA sa Pohorja - Vladimir Sukdolak, foto: MONDO, AP, FK Partizan)