Anastasija Ražnatović se prisjetila trenutka kada su njenoj majci, Ceci Ražnatović stavili nanogicu i odredili kućni pritvor.
Anastasija Ražnatović nedavno je proslavila svoj 23. rođendan u jednom restoranu, a nakon gala veselja je sada prvi put za medije govorila o teškim životnim trenucima - hapšenju njene majke Svetlane Cece Ražnatović, ali i kućnom pritvoru i nanogici isitičući da će joj taj dan ostati urezan do kraja života.
Pjevačica Ceca Ražnatović i njena sestra Lidija su 2003. godine u akciji "Sablja" bile uhapšene i u pritvoru provele četiri mjeseca.
Anastasija je tada imala samo pet godina, te otkrila da nije znala gdje joj je majka zapravo, već joj je rečeno da je na turneji u Americi.
"Djeca su mi govorila: 'Tebi je mama u zatvoru', a ja sam im odgovarala: 'Ne lupajte gluposti, naravno da nije! Ona je na turneji u Americi!'. Kad sam shvatila šta je istina sa 10, 11 godina, prvo što mi je prošlo kroz glavu bilo je to da su ta djeca, koja su nas začikavala, bila u pravu. A ja sam se svađala sa njima, govoreći im da novine lažu. Svakako da sam tada bila previše mala da bih znala istinu, niti bih to razumjela. Iz ove perspektive shvatam da je bilo nužno da nam se kaže ta 'bijela laž'", rekla je Anastasija.
Osam godina kasnije doživjela je još jedan šok, kada je Ceci Ražnatović stavljena nanogica, te određen kućni pritvor u njihovoj vili na Dedinju. Anastasija kaže da će joj taj 22. jun 2011. godine ostati urezan u sjećanju do kraja života.
"Momenat kad su došli da joj stave nanogicu nikad neću zaboraviti. Do tada je sve bilo u vazduhu, hoće-neće, ali kad je došlo do toga, cio svijet mi se srušio. Bilo mi je užasno teško. Kada sam vidjela da joj stavljaju nanogicu, nisam mogla da izdržim, pa sam počela da plačem tu pred svima. Tada sam pustila suze i posle više nikad. Zakopala sam sve i potisnula sam osjećanja. Mami je bilo preteško kad me je vidjela da plačem, a i Veljku sigurno nije bilo lako. Nismo pričali o tome, što je veoma čudno, jer smo svo troje vrlo otvoreni i pričamo o svemu. Očigledno da nam je svima bilo lakše da ne pričamo o tome, već o vedrijim temama, da ne bismo svi kompletno poludjeli. Pritisak medija je bio enorman i nije nam trebalo da obrađujemo tu temu i kod kuće", objasnila je.
