Glumac Benedikt Kamberbač, široj publici poznat po ulozi Šerloka Holmsa, napisao pismo Deda Mrazu. I treba svi da ga pročitamo, više puta!
Benedikt Kamberbač napravio je gest kojim će se njegova popularnost vinuti u nebesa.
Odlučio je čovjek da napiše pismo Deda Mrazu. Iskreno, iz srca. O djeci. O svoj djeci ovog svijeta. Djeci koja bi trebalo da se smiju, kikoću, igraju, a ne da slušaju bombe, urlike, gledaju užasne scene...
Prenosimo vam dio njegovog pisma Deda Mrazu i trebalo bi svi da ga pročitamo. Više puta!
"Dragi Deda Mraze,
moram da ti najprije priznam da mi je teško da ti bilo šta napišem i tražim. Prije svega zato što, kao i većina odraslih, osjećam nelagodu što uopšte nešto tražim, jer si sa nama odavno završio. Sada mi dobijamo poklone koje sami kupujemo, upravljamo svojim životima, preuzimamo odgovornost za svoje akcije i živimo u svijetu koji smo sami kreirali. Zato nije na nama da od tebe tražimo pomoć za rješavanje velikih problema, kakvi su zagađenje životne sredine, migrantska kriza, ljudska prava, fundamentalizam, ratovi... Mada, Bog zna da nam je potrebna svaka vrsta pomoći da rješavamo sve ove probleme koje smo mi sami, mi ljudi, napravili.
... Ti si sjajan, ti si pun veselja i radosti... Ti si stvoren zbog djece. Djeci je potrebna neka magija u ovom svijetu u kojem se granice između nevinosti i odgovornosti, bezbrižnih maštarija i hladne odraslosti, konstantno pomjeraju.
Upravo zbog ovoga ja te molim za pomoć. Da učiniš da djeca dobiju malo više vremena da budu djeca. Da 'rastegneš' te trenutke magije i igrarija. Da ih 'odvučeš' od stvarnog svijeta koji je poludio, kako bi mogli više da se smiju, a manje da brišu suze. Pogotovo onoj djeci koja se brine o članovima porodica ili koja boluju od nekih bolesti, gladi, siromaštva. Pogovo onoj koja se kriju u podrumima od kiše bombi koja im pada na glavu, i onoj koja se tresu od straha i hladnoće na nekom čamcu bježeći od katastrofa, ratova... Molim te, osvijetli im njihove živote trenucima sreće i radosti.
... Moram da ti kažem da osjećam sažaljenje prema tebi. I, mislim da sam uradio upravo ono što nisam želio, a to je da sam tražio pomoć za odrasle u rješavanju njihovih problema i da im olakšaš brigu koju osjećaju prema svojoj djeci. Obećavam ti da ću ostaviti otvorena vrata za tebe i koji kolačić!
S ljubavlju,
Benedikt
P.S. Izvini, da li bi mogao da dobijem onaj svijetleći mač koji sam ti pominjao?".
