Teško povrijeđeni vaterpolista se na konferenciju u Ministarstvu sporta sam dovezao, tvrdi da ne ugrožava saobraćaj jer je auto automatik
Proslavljeni srpski vaterpolista Danilo Ikodinović kaže da njegov oporavak posle ljetošnje saobraćajne nesreće teče odličnim tempom, brže nego što je bilo ko očekivao! On ne krije da je veliki optimista kada je riječ o oporavku njegove desne ruke i procjenuje da će već za dva mjeseca najkasnije biti poznato stanje „zlatne desnice".
Ikodinović kaže da su mnogi predviđali da neće preživjeti nakon nesreće, zatim su tvrdili da će ostati doživotni invalid, ali on je, kako kaže, pobijedio sve crne prognoze. Potpisivanje ugovora o saradnji s Ministarstvom sporta i omladine nazvao je početkom svog novog života!
Kakvo je vaše stanje trenutno i kakva je situacija s rukom?
- Kod mene sve ide ubrzano i zadovoljan sam zbog toga. Predviđali su mi da ću da umrem, pa nisam umro. Pa da ću da ostanem invalid, pa nisam ostao invalid. Pa da ću godinu dana da ležim u bolnici, pa sam izašao posle dva mjeseca. Dakle, sve se odvija brže nego što se predviđalo, ali potrebno je sada dosta strpljenja. Radio sam dva hirurška zahvata do sada, operaciju humerusa i spajanje nerava. Sada čekamo šest mjeseci do godinu dana da bismo videli reakciju. Vidjećemo šta će da bude, ali veliki sam optimista. Što se tiče mog psihofizičkog stanja, sve je u najboljem redu.
Šta kažu doktori?
- Doktori se uvijek ograde i kažu da će se za godinu dana znati stanje ruke. Međutim, vjerujem da ćemo vrlo brzo, za mjesec ili dva, da znamo da li će nešto da bude ili ne. Što se mene tiče, malo sam oslabio, ali ne toliko kao što neki žele to da predstave ili kao što bi voljeli.
Kako živite bez vaterpola?
- Jedini problem predstavlja mi nerad, jer sam dvadeset i kusur godina imao isprogramiran svaki dan, dva puta dnevno sam imao obaveze. Ministarstvo je prihvatilo da od beznadežnog slučaja napravi nešto. Šalim se, naravno. Ne bih da budem patetičan i da zahvaljujem, ali vjerujem da će ovo da bude lijepa obostrana saradnja. Imaće koristi i oni od mene i ja od njih.
Da li imate terapije i kako se one odvijaju?
- Imam terapije, ali ništa specijalno. Više zato što to želim, nego zato što su mi potrebne za zdravlje. Nisu to čak ni terapije, već vježbanje organizma i ruke. Dobro sam, veoma dobro, ako nekoga to uopšte interesuje. Vidim da ima dušebrižnika koji bi izgleda voljeli da nije baš tako dobro. Ima negativnih ljudi, a meni, koji sam poprilično emotivan, veoma smetaju takve stvari i nije mi pravo kada vidim šta se dešava. Ne mogu to da odbacim. Na moju sreću, više je onih ljudi od kojih svakodnevno imam podršku, što na ulici, što od drugova, koji mi žele svu sreću ovoga svijeta.
Vidite li sebe u budućnosti u vaterpolu, možda u savezu?
- Naravno da se vidim u sportu i vaterpolu. Možda negdje u savezu, ali vidjećemo, ne znam još, ne mogu sad o tome da pričam. Želim da se dovedem u optimalno stanje. Sve ovo zasad je početak mog novog života.
MONDO
