Nakon smrti Andrije Bajića, Mala Cana progovorila je o porodičnim nesuglasicama.
Svetlana Bajić, poznatija kao Mala Cana, suočila se sa gubitkom supruga, pjevača Andrije Bajića. Nakon smrti 41 godinu starijeg supruga, Mala Cana prolazi kroz težak period jer su cio taj period oko sahrane, kako kaže, obilježila neslaganja i sukobi sa njegovim ćerkama.
"Nisam nikako. Ja nisam znala šta znači, ja sam možda prije bila zaljubljena u nekoga, ali voljela nisam. Ja sam pored mog Andrije saznala šta znači voljeti. Upoznala sam šta znači ljubav, voljeti ženu, voljeti čovjeka, tek kada sam upoznala mog Andriju", kaže Mala Cana koja je nedavno obilježila 40 dana od smrti pjevača.
"Pomen je bio zakazan u 10 časova, ja sam kasnila tri minuta, trčala sam da dođem. Desilo se to da sam ja stala da uzmem cvijeće, gospođa jedna mi je prišla, zagrlila me, a ja sam već psihički dosta bila potresena i meni je tu pozlilo. Jedva sam se povratila da bismo mogli da nastavimo put. Sama sebi sam govorila: 'Cano, ti ovo moraš da izdržiš.' Moj očuh kad je preminuo, ja sam posle pola godine pala u nesvijest, kad je moj Andrija preminuo, mislila sam da neću preživjeti."
"Četrdeset dana jeste prošlo, ali meni je svaki dan kao prvi. Hvala svim prijateljima i kolegama, svima koji su zvali. Prihvatiće me ovakvu kakva jesam. Moja publika koja me voli će me prihvatiti ovakvu kakva jesam. Jer kažu vrijeme liječi sve. Udaš se za drugog, žena izgubi dijete. Ja sam isto izgubila bebu. To je moja tuga uvijek kad god vidim dijete. I za mene svako dijete, to je moje dijete. I svakom djetetu sam gledala da pružim, da dam, da ga zagrlim. Ja to najbolje mogu da osjetim kako izgleda. Ja to dijete nisam imala prilike da zagrlim, ali taj osjećaj gubljenja ne mogu da merim sa mojim Andrijom jer nažalost kažem, nisam rodila to dijete. Jesam ga nosila neko vrijeme u sebi, ali ga nisam rodila. Izgubila ga jesam, moj grijeh je to pred Bogom, ali moj Andrija je nešto što sam doživjela što je bio pored mene. On je prihvatio život sa mnom bez da kažem riječ 'volim te', nego poštovanje, privrženost. Ja sam u njemu našla nešto što nisam imala. Zavoljela sam ga", priča u suzama prisjećajući se života koji je imala sa Andrijom iako su ih mnogi osporavali zbog razlike u godinama.
"Sve sam snimila, imam dokaz": Mala Cana o tuči sa Andrijinim ćerkama, otkrila šta će biti sa imovinom
"Kad je on došao iz Amerike, bio je na turneji, on je pravo došao kući, ostavio kofere i došao kod mene i odmah me zagrlio. Mi smo samo ćutali i stajali. Tad sam ja shvatila šta znači voljeti. Kad se nešto sporečkamo, on je uvijek meni govorio: 'Ti moraš da budeš moja damica, moja ženica.' On je kroz mene živio mladalački. Ja sam njega tako i oblačila. Moj Andrija je nastupao do zadnjeg dana. Ta bolest kad je nastala, nastupao je. Živio je punim plućima. Putovali smo. Išli smo i na more, gdje god je htio. Volio da ide najviše kod moje familije. Ja sam insistirala da odlazimo u Jabučje kod njegove familije. Oni nisu imali te odnose. Ne znam zašto, ne želim da znam. On kao da je živio u nekom strahu."
Ipak, stvari nisu tekle po planu kada je prihvatanje porodice u pitanju.
"Kad sam ušla u tu porodicu, ja sam mislila to je idealno. Ja sam čak mom tati pričala: 'Bože tata, moji su razvedeni, kako su oni idealni.' Dok ne pojedeš kilo soli sa nekim i zatvoriš vrata, ti ništa ne znaš. Ne znaš kako ta porodica živi. Mene nije to zanimalo. Ništa ga nisam pitala što nije želio da mi kaže", ističe ona i dodaje:
"Čak postoje i ormani koje nisam otvarala. Brisala da, ali nisam otvorila, jer me nije zanimalo. Živjela sam, brisala, čistila kao i svaka žena normalna, ali nisam otvorila. Voljela sam da sjednem sa njim i on tako sjedne na pod, izvadi svoje slike. Ja sam voljela da gledam te članke. Uživala u njegovom životu, gledala i učila kako da svoju karijeru, iako sam počela prije njega, gradim. Što je rekao poznati harmonikaš i kompozitor Novica Patalo: 'Ti si Cano u pjevanju jedan nebrušeni dijamant.' Taj nebrušeni dijamant je obrusio moj Andrija i napravio od mene to što jesam."
"Sve sam snimila, imam dokaz": Mala Cana o tuči sa Andrijinim ćerkama, otkrila šta će biti sa imovinom
"Vuku me, on viče: Ne udarajte je"
Međutim, Bajićeva bolest se pogoršala.
"Ja sam svaki dan bila na VMA, od sedam do devet. Da li je jeo, pio, vidim ga ako spava, ja ga samo poljubim, izađem napolje. Kad je noć, ja odem kući", rekla je Cana sa očima punim suza.
"Moj Andrija je trebalo da dođe u petak kući. Ja sam odmah kupila šetalicu, pa ću ja biti pored njega, pa će polako opet prohodati kao što je i prije. Nije on odmah mogao da ustaje. Zašto nije htio da govori deci? Ja u to ne želim da se miješam. To je između njega i njih. Ja sam njima javljala sve i on se bunio. Znači, tu je postojao neki jaz. Ja sam opet popunjavala taj jaz i javljala, imala dogovor da im sve javljam. Dan prije toga ja trpim nasilje u Pančevu od njegovih kćerki. Prvo vrijeđanje ispred vrata gdje čekamo da uđemo. Trebalo je da se radi neka analiza krvi. Ja sam papir dala njegovoj starijoj kćerki i rekla: 'Vidite šta može da se uradi.' Ja pišem njegovom kardiologu, da li on nešto može da pomogne."
Mala Cana kaže da je u bolnici nastao haos zbog kojeg je policija reagovala i da od tada traje njihova borba ne samo oko imovine nego i oko svih stvari vezanih za liječenje, a onda i sahranu Andrije.
"Htjela sam da se svi organizujemo, vi kao djeca, ja kao supruga. Nisam ih odbacila. Tu je počela da me vrijeđa njegova srednja kćerka. Stala pored mene i čita poruku. Prvo, to je nekulturno. Čak sam i njegovoj mlađoj kćerki poslala tu poruku zbog čega me je vrijeđala da zna. I poslala nalaz. Ja prilazim kod njega, počinju da viču na mene. Vidim da nešto nije u redu. Počinju da se raspravljaju sa mnom. To su uvrede bile katastrofalne: 'Ma šta ti više hoćeš?' Hvataju da me vuku. On gleda i moli ih po imenu: 'Nemojte da je udarate.' Ja doživljavam nasilje, dolazi policija, sve se zavodi. One su rekle: 'Došlo je do guranja.' U redu je, to ćemo vidjeti na sudu. To se vodi tako na javnom mjestu u bolnici, ispred njegove postelje. Čime sam ja to zaslužila? Mene je život u toj kući naučio kad sam prvi put imala problem da snimam, jer sam bila svjesna da ja tu nemam dokaza. Ja sam sve snimala. Svaku priču o njemu."
Sveštenik je posredovao
Ipak, od tog dana više ništa nije bilo isto. Uslijedila su negodovanja oko liječenja, a zatim obreda sahrane i pomena. Tada se umiješao sveštenik kako bi svi bili pomireni makar u tom činu.
"Ne valja na dva mjesta da se stavlja daća. Duša se dijeli. Oče idite, porazgovarajte sa njima, pitajte. Ja sam sa ocem pričala da ide da ih pita i kako one odluče, tako će biti. Bilo je pitanje za umrlicu, pošto sam je ja pravila, takav je zakon, nisam ga ja izmislila. Da pitaju da upišem sve njih i red je da njegovi unuci nose krst, žito, sliku i sve što bi on volio. Ja sam mogla da budem neka zla žena. Mogla sam da se iživljavam kako sam htjela. Otac mi rekao: 'One će preuzeti daću, ali uz uslov da ja ne budem tu.' Dobro. Prihvatila sam. Za umrlicu nisu htjeli da se upišu."
Ipak, posle svega njoj ostaje lijepa uspomena na ljubav sa Andrijom.
"Mi smo bili djeca, šalili smo se, ja sam živahna, kao čigrica. Uvijek sam ga pitala da li je upoznao nekad ovakvu ženu. Kaže: 'Takvu nikad.' Sa njim je život bila bajka. Uvijek smo se svađali zbog drugih. Nikad zbog nas. Nismo se mi svađali, ali je bilo nesuglasica. Nikad nismo zaspali da se nismo poljubili tri puta i ruka ruka. Nama nisu trebale riječi za izvini. On nikad nije rekao izvini. Ali kad je tužan ili kad je tako nešto, samo priđem, zagrlim ga ili on mene. Kad ga nešto muči, on neće da mi kaže, nije htio da me opterećuje. On se samo izviče kao: 'Ovaj život.' Onda me uhvati za ručicu i privuče i zagrli i ćutimo. Mi smo u kući našoj mogli da kuvamo kad smo htjeli i šta smo hteli. Naš dom je mirisao na kuhinju", kaže ona i prisjeća se:
"Ja mu kažem: 'Je l' me voliš?' Kaže: 'Da.' Ja kažem: 'Pa kaži mi.' 'Pa da.' 'Pa kaži mi.' 'Pa da.' On je mene tako hvatao na njegov osmijeh. On je imao predivan osmijeh. I nekako mu se dignu ušići kad se smije. I ja sam gotova, padnem kao svijeća. Mi kad odemo negdje na koncert, mi smo blistali gledajući jedan drugog kako nastupamo. Volio je da me vidi sređenu. Ja sam išla u trenerkama, patikama, lijep život, srećna u duši. Ne moram da budem našminkana."
Izvor: Blic/ MONDO
