Podršku i snagu nalazi u veri i razgovorima sa monasima sa Hilandara, što mu pomaže da drugačije gleda na život i vrednosti.
Pjevač Darko Lazić doživio je veliku tragediju kada je izgubio brata Dragana Lazića. Slomljen bolom, prvi put je otvorio dušu i iskreno progovorio o gubitku koji je zauvijek promijenio njegov život.
Darko ne krije da mu brat nedostaje svaki dan i da mu je teško da govori o svojim emocijama.
"Na to pitanje mi je teško da odgovorim. Trudim se i borim da nastavim dalje jer život ide dalje i ja moram da nastavim, ali kada bih rekao da sam dobro, slagao bih jer nisam dobro, ali to ne pokazujem. Imam svoje trenutke kada tugujem, ali to niko ne vidi osim mojih bližnjih i za to niko ne treba da zna. Tugu koju ja nosim to samo ja znam, a ovo što drugi komentarišu u smislu 'vratio se na scenu i počeo je da radi“ to samo mogu maloumni da tako nešto napišu i pomisle i tih ljudi mi je žao. Kad se molim bogu za zdravlje i mir svoje porodice, tada se molim i za njih da im bog podari snage, mira i pameti ali i da im da sreće, kaže Darko koji ne krije da nije mogao da vjeruje da je bilo onih kolega koje su ga osudile što je počeo da nastupa."
"Kolege su došle na sahranu da se ispromovišu": Prva ispovest Darka Lazića nakon pogibije brata, otkrio šok detalje
"Uvijek je tu tih deset posto koji će napisati nešto loše, ali to su uvijek isti ljudi koji su nesrećni. Što želim svojima, želim i njima, a to je sve najbolje. Ne dotiče me jer svako ima pravo na svoj život i svoje mišljenje. Morao sam da se vratim jer je meni lakše, ali meni bi moj brat prvi rekao: 'Buco, nemoj slučajno da nisi nastavio da pjevaš'. Nisam se ni oprostio od njega jer je on uz mene svaki trenutak i svaki dan i osjetim ga u svom srcu. Nisam sam, tu je sa mnom i daje mi snagu i volju da nastavim dalje. Vrijeme ne liječi rane i pjevač to i ne očekuje."
"To je ožiljak koji ne zarasta ali ni jednom nisam rekao 'moj pokojni brat', on je za mene živ, uvijek će biti i nosim ga u srcu i ako ništa drugo ojačao me je jer smo zajedno. U meni je, u srcu i idemo tako kroz život i guramo."
Darko na ivici suza se prisjetio trenutaka koje je proveo sa Draganom.
"Fali mi dosta u mnogim trenucima i nažalost, mi ljudi tek kada izgubimo nekog, vidimo koliko nam neka osoba znači u životu. Moj brat i ja smo bili nerazdvojni i fali mi… Fali mi u mnogo toga, ali život ide dalje i znam da je uz mene i sve što radim radiću duplo jače i duplo bolje zbog njega i sebe, kao i zbog svoje i njegove porodice. Nisam sam, imam sada i moju i njegovu djecu, sve je to moja porodica i ne smem da ga razočaram, moram da budem bolji i jači nego ikad."
Dragan je iza sebe ostavio suprugu i dvoje djece, o kojima će Darko voditi računa kao da su njegovi. Upravo zbog njih se trudi da tugu zaliječi sam jer je porodici ogromna tuga. Draganov glas skoro da čuje svakodnevno, kako je to bilo prije mjesec i po dana kada se pojavi niotkuda sa predlogom da idu na pecanje ili vožnju motorima.
"Dosta vremena provodim tamo gde smo zajedno vrijeme provodili i tu najviše osjećam da je sa mnom i da me tjera i da mi kaže: 'Buco, ajde idemo na pecanje“ ili 'Buco, ajde idemo da se vozimo'. Radim kako mi srce kaže da radim. Ne slušam nikog, ni šta je ispravno, ni šta nije. Svi su pametni, samo želim da me ljudi puste i da radim kako se osjećam. Niko ne nosi moju bol i ne osjeća bol koju ja osjećam, kao i moja majka, moja porodica i njegova porodica. Ne bih poželio da niko osjeća tu bol koju ja osjećam, a to što sam mentalno jak i psihički i fizički kada me vidite to je moja veličina i zato sam tu gde jesam."
Monasi sa Hilandara su me osvijestili
Upravo oni mu daju snagu da bude bolji, ali i da radi više.
"Oni mi daju snagu, ali ja gledam drugačije na život. Tri dana sam bio na Hilandaru i dosta sam sa monasima pričao o mnogim stvarima. Oni ti lijepo otvore oči da sagledaš šta je pravi život jer oni ljudi žive u jedanaestom vijeku i dalje. Tamo kad odeš vidiš koliko su materijalne stvari nebitne, koliko se bahatimo i koliko su za sreću potrebne male stvari. Radim kako smatram da treba da radim. Mnogi mi sad pričaju za motor i da ne sedam na isti, svako ima zapisano dan kada će da napusti ovaj svijet jer svi smo mi prolaznici, sudbina ne postoji. Nema razloga da ne vozim motor, ako mi je zapisano, pašće crijep i pogodiće me u glavu i da ne nabrajam glupe primjere. Radim samo kako mi srce kaže i tako su mi i tamo rekli, ne izazivaj ali živi kao što si živio."
Dragan Lazić je bio uvijek nasmijan, mnogi su ga opisali kao čovjeka koji je širio pozitivnu energiju, a tako ga je doživljavao i brat.
"Ne postoji slika gdje nema osmeh, uvijek je bio za šalu i veliki pozitivac. Ta energija mene nosi i ljudi kada me vide misle “on ne tuguje, prežalio je brata i kako ga nije sramota“, a osmijeh ne znači ništa. Tugujem u sebi i drugi ljude ne moraju da vide moju tugu, dovoljno je što je ja osjetim i znam koliki je moj bol. Čovjek sam koji se bavi estradnim poslom i moram da budem nasmijan, a ne da dođem na binu i budem namršten i plačem."
U svoja četiri zida je ipak sve drugačije, tada sva bol izađe na površinu.
"To samo ja znam i niko više, to je nešto moje što čuvam za sebe. Ima trenutaka kada se isplačem i izvičem na sav glas, ali sam. Nisam spreman da otvorim svoju dušu jer mnogo toga imam da kažem. Ja brata ne moram da pamtim jer ga nisam ni zaboravio, on je tu i on je sa mnom. On je jednostavno uz mene i mi smo zajedno. Kada se budim i kada ležem on je uz mene i kao što sam rekao na sahrani “bato, ja se od tebe ne opraštam nikad u životu, jer ovo nije poslednji put da te vidim, ja te nosim u srcu“ i jednostavno možda će zvučati čudno, ali mi smo zajedno svaki dan."
"Kolege su došle na sahranu da se ispromovišu": Prva ispovest Darka Lazića nakon pogibije brata, otkrio šok detalje
Na sahranu su neki došli da se promovišu
Veliki broj porodice, prijatelja i kolega bio je na sahrani Darkovog brata.
"Ne bih puno da pričam o tome jer meni je najbitnije da su tu bili ljudi koje ja volim. To je mali krug ljudi koji mene zaista vole i poštuju, mi smo svi tu kao jedna velika porodica. Imam prijatelje sa kojima idem kroz život i svi koji su bili, došli su da ispoštuju mene jer je to velika tragedija, ali vjerujem da je bilo onih koji su došli da bi se ispromovisali, a neki su rekli da su ga čak i sanjali. Pa ko su oni da ga sanjaju? Ne bih da pričam o tome i nadam se samo da svi koji su bili su došli iskreno. Dragan je osoba koju su svi voljeli, on je bio harizmatičniji i od mene i druželjubiviji. Bio je čovjek iz naroda i nasmijan. Nikada niko nije mogao da ga vidi namrštenog. On je bio čovjek iz naroda, voleli su ga ljudi i to se vidi po tome ko je sve bio"
Izvor: Blic/ MONDO
