Glumac Bjorn Andersen koji je sedamdesetih bio svjetska senzacija zbog svog glumačkog dara i rijetke ljepote proveo je život uznemiren i uplašen.
Švedski glumac Bjorn Andersen, najpoznatiji po ulozi u filmu "Smrt u Veneciji" Lukina Viskontija, preminuo je 25. oktobra, javljaju strani mediji.
Muzičar i glumac je, kako javlja Guardian, umro u 71. godini, a nije poznato više detalja o njegovoj smrti. Iza sebe je ostavio jedno dijete, ćerku Robin, koju je dobio s pjesnikinjom Suzanom Roman, dok im je sin Elvin umro sa svega devet mjeseci.
Preminuo "najljepši dječak na svijetu": Živio u stalnom strahu, tokom života ga pratile najveće tragedije
Težak život Bjorna Andersena
Švedski glumac rođen je u Stokholmu 26. januara 1955. godine, a rastao je samo s majkom, koja je sebi oduzela život kad je Bjorn imao 10 godina. Oca nikad nije upoznao, a brigu o njemu su posle majčine smrti preuzeli baka i deka. Neko vrijeme se školovao u Danskoj, a kao dječak je pohađao muzičku školu u Stokholmu.
Zahvaljujući podrški bake, kao dječak je počeo da se baci glumom i modelingom, a već je snimio film "Švedska ljubavna priča" ("En kärlekshistoria", 1970), kad ga je Lukino Viskonti "otkrio". Režiseru je za "Smrt u Veneciji" bio potreban mladi glumac takve ljepote, da sve staje kada se njegov lik Tadzio pojav,i i kojim bi protagonista Gustav fon Ašennbah mogao da bude opsjednut, a to je pronašao u 15-godišnjem Bjornu.
Film je postao senzacija, kao i sam Bjorn Andersen, o čijoj su rijetkoj, nesvakidašnjoj ljepoti pisali mediji širom svijeta.
Neki od kadrova u kojima se on pojavljuje mogli bi da se okače na zidove Luvra ili Vatikana, rekao je istoričar filma Lorens Dž. Kvirk, a nakon premijere ovog ostvarenja svetski mediji su proglasili Bjorna Andersena "najljepšim dječakom na svijetu".
Jeziv uticaj filma "Smrt u Veneciji" na život Bjorna Andersena
Međutim, ovaj period je obilježilo mnogo trauma u životu Andersena, tada još uvijek dječaka. Kasnije je pričao da mu nije prijatno da se sjeća ni ovog filma ni slave koju mu je on donio.
"Kada sada gledam film, shvatam koliko me je taj ku*kin sin se*sualizovao", istakao je u jednom intervjuu glumac.
Pojavile su se spekulacije da je on gej, što je negirao, a Viskonti ga je, tvrdio je Bjorn, pritiskao da ide u gej klub. Tamo mu je bilo još neprijatnije zbog načina na koji su ga stariji muškarci gledali, a svoje iskustvo je opisao kao "pakleno".
"Konobari u klubu su činili da se osjećam vrlo neprijatno. Gledali su me kao da sam lijep komad mesa... Bio je to prvi od mnogih takvih susreta", istakao je Bjorn, koji je doživio mnogo predatorskog i pedofilskog ponašanja od strane članove filmske ekipe i obožavalaca filma.
"Ljubav odraslih prema adolescentima je nešto čemu se protivim. Možda emocionalno, pa i intelektualno, to me uznemiruje – jer imam neki uvid u to o čemu se radi u ovakvoj vrsti ljubavi", rekao je glumac za Guardian 2003. godine.
Zbog svega toga je tokom karijere Bjorn često dobijao ponude da igra homosek*ualce i sve ih odbijao. Govorio je "ne" i ulogama koje su mu nuđene isključivo zbog njegove ljepote, a ne talenta. Nije krio bijes kad je feministkinja Žermejn Grir stavila njegov portret na naslovnicu svoje knjige "Lijep dječak".
Kratak brak i tragedija nad tragedijama
Andersen se 1983. oženio pjesnikinjom Suzanom Roman, s kojom je bio u braku do 1987, a za to vrijeme su dobili dvoje djece. Najprije je na svet stigla ćerka Robin 1984, a potom 1986. i sin Elvin, koji je kao djevetomesečna beba umro od sindroma iznenadne smrti odojčeta.
Glumac je tada upao u tešku depresiju, a krivio je sebe za Elvinovu smrt. Sve se dogodilo dok je on ležao pored njega mamuran, nakon što je Suzana odvukla ćerku u vrtić.
"Taj sindrom je ljekarska dijagnoza. Moja je manjak ljubavi", ocijenio je u jednom intervjuu.
Bolne poslednje godine Bjorna Andersena
Tugu je liječio alkoholom, a u jednom od rijetkih intervjua koje je dao u kasnijim godinama je istakao da je uvjeren da će sina sresti na onom svijetu. Zahvaljujući ćerki Robin, dvaput je postao deka, kad su na svijet stigli Lo 2008. i Nike 2014.
Poslednje godine je proveo u rodnom Stokholmu, a nije krio s kakvim problemima je živio: pušio je i pio neumjereno, pokušavao da se nosi s teškom depresijom, a imao je i novčane probleme i nije uspijevao redovno da plaća kiriju.
