Marina Tucaković jedna je od najvećih regionalnih tekstopisaca, koja je iza sebe ostavila brojne hitove po kojima ćemo je pamtiti, ali priče da nisu svi tekstovi skroz njeni pratile su je godinama.
Tokom dugogodišnje karijere javna tajna je bila da u jednom periodu Marina Tucaković, nije bila kompletan autor svojih tekstova i da su joj u stvaralaštvu pomagali nepoznati tekstopisci koji su od nje tražili pomoć u vidu kasnije afirmacije. Tokom njenog života više puta je ta tema bila pokrenuta, ali pokojna Marina nije željela da govori o tome, a često ju je i demantovala.
Izvjesna Vesna Poledica je jednom prilikom javno govorila i navodnoj krađi tekstova od strane najpoznatijeg tekstopisca, ali je Tucakovićeva tvrdila da se samo poslužila njenim idejama koje je uredno platila 200 eura. Takođe jedna djevojka je ispričala da je Marina navodno kupovala pjesme za 800 koje je kasnije poznatim pjevačima prodavala za 3.000 eura.
Nakon Marinine smrti, javila se D.Z. koja tvrdi da je duo teksta za pesmu "Maskarada" od Svetlane Cece Ražnatović zapravo njen - "Počela sam da pišem poeziju kao srednjoškolka, i sve sam zapisivala u mali crni rokovnik, od koga se nikada nisam odvajala. Tu sam zapisivala svoje misli, kratke priče, ali i pjesme. Bilo je tu mnogo tekstova, skoro stotinu", započinje ispovijest D. Z. za "Kurir".
Njen rokovnik sa autoriskim dhelima je nestao, a ona je objasnila kako je došao u posjed čuvene Marine - "Suprug i ja smo se družili s dečkom koji se u to vreme družio s tadašnjim momkom Divne Karleuše. On se hvalio da poznaje Marinu i da joj prodaje svoje tekstove. Kako je tvrdio, on je Marini pisao 10 tekstova za tadašnjih 50 maraka, a ona je koristila djelove i od kombinacije više stihova pravila je jedan tekst, koji bi kasnije postao veliki hit. Tada sam se i ja, naivna, pohvalila mojim talentom za pisanje, pokazala mu rokovnik i neke od svojih tekstova, među kojima je bio i tekst za pjesmu 'Maskarada'. To veče smo se družili i razgovarali celu noć i ja sam potpuno zaboravila da sam mu pokazivala rokovnik. Međutim, poslije nekoliko dana shvatila sam da ga nema. Bilo mi je jasno da je rokovnik ostao kod njega, ali je on tvrdio da ne zna ništa o tome. Pomirila sam se sa tim i krenula da pišem nove pjesme".
Pravi šok je nastao kada je svoj dio teksta čula u izvođenju Svetlane Cece Ražnatović: "Ovaj moj tekst je nastao nekoliko godina ranije, krajnje spontano. Inspiracija za tekst mi je bila žurka na koju nisam otišla i ponašanje mojih prijatelja koji su nosili figurativno maske - foliranti i dvolične osobe. Ono što je Marina 'ukrala' od mene je naslov pjesme i stihovi: 'Živ se čovjek na sve navikne, pa valjda ću i ja, ako Bog da', kao i refren 'Dobro došli, drugovi, na našu malu maskaradu, pozivnice imate, najbolje je to u gradu...'. Kasnije je Marina uzevši moju osnovnu ideju, dodala ostale stihove i napravila hit za sva vremena", ispričala je ona.
Na samom kraju otkrila je zašto je tek sada progovorila o svemu - "To što je moja pjesma završila u Marininim rukama za mene je samo kompliment. Samo je ona mogla da od više različitih pesama i autora napravi hit za sva vremena. Ipak, željela sam da ova priča izađe u javnost, jer sam kod vas pročitala i da su pjesme 'Tihi ubica', 'Jedna noć za kajanje' i 'Kazino' Jelene Karleuše zapravo tekstovi Miloša Roganovića, na kojima je bila potpisana Marina. Ta njegova priča me je podsjetila na moj slučaj, zbog čega sam se rastužila i željela da moju priču podelim sa javnošću", završila je D.Z.