• Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste nam poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

NA ROĐENJU SAM DOŽIVEO KLINIČKU SMRT! Šok ispovest Mikija Đuričića - "Na čelu sam imao beli PEČAT, a vrat mi je kriv"

Autor Jovana Raičević Izvor Informer Hit

Miki Đuričić rijaliti karijeru započeo je 2006. godine kada je ušao u "Velikog brata" kao pčelar iz Kupinova. Do sada prošao je kroz mnoge rijaliti programe, a otkako je dobio ćerkicu čini se da se dosta smirio.

 Miki Đuričić doživio kliničku smrt Izvor: YouTube/Zadruga Official

Mikija Đuričića (45) nekoliko poslednjih godina često smo gledali u Zadruzi, tako i u petoj sezoni u kojoj je prvi put ostao do kraja, a sada je otkrio da je njegov život bio čudan od samog rođenja. Đuričić tvrdi da je na rođenju doživeo kliničku smrt, kao i da je imao beleg u obliku dvoglavog orla na čelu.

Miki je odrastao sa majkom Mirjanom, ocem Mirkom, starijom sestrom Majom, bakom Angelinom i dekom Spasom u Kupinovu, koje je zbog njega postalo najpoznatije selo u Srbiji.

"Kad sam se rodio, doživeo sam kliničku smrt. Jedva sam preživeo! Bio sam dugo u inkubatoru. Vrat mi je i danas kriv jer su me tokom porođaja babice malo više povukle i istegle mi žilu. Majka mi je to ispričala tek kada sam napunio 20 godina", započeo je Miki i dodao da je još na rođenju bio "obeležen":

"Bio sam skroz crn, a na čelu sam imao beli pečat, koji je izgledao kao dvoglavi orao. Žena koja mi je spasla život, jedna čuvena doktorka iz Zemuna, rekla je mojoj majci da su male šanse da preživim. Ali da, ako preživim, taj beleg znači da ću biti zdrav kao dren, da će doći do velikih promena u zemlji i da ću postati veliki čovek. I zaista, nikada nisam bio bolestan, nijednom nisam išao kod lekara. S druge strane, možda to ima veze sa tim što sam po rođenju dobio injekcije za imunitet. Nažalost, nisam postao veliki čovek, nego budala iz rijalitija".

Odrastanje u Kupinovu pamti samo po lepom, kako kaže imao je srećno detinjstvo, ali je bio jako smotan. Baba i deda sa očeve strane, Angelina i Spasa, bavili su se poljoprivredom, te je išao na njivu i obavljao sve seoske poslove.

"Baba je imala dve tezge na pijaci, na kojima je prodavala sezonsko povrće, i radio sam sa njom. Sećam se i da sam joj u drugom razredu osnovne škole pomagao da nosi neke džakove u Beograd. Išli smo ujutru zajedno, a vraćao sam se sam, jer je ona imala još nekih obaveza", ispričao je Miki i dodao da kada je porsatao nije želeo više da radi na njivi.

Tada je počeo da "hvata krivine", ali ga je deda terao da zasuče rukave. Đuričić je oduvek bio tvrdoglav, pa je tako posle završene osnove škole odlučio da ga učenje više ne zanima!

"Upisao sam srednju Tehničku školu 'Zmaj', ali sam je napustio u prvoj godini i počeo sa dedom da se bavim uzgojem svinja. Roditelji nisu bili zadovoljni što sam napustio srednju, mama je brinula kako ću bez škole. Već tada sam znao da nisam za rad u fabrici ili posao koji ima radno vreme. Bio sam zreliji od vršnjaka jer sam se još u sedmom razredu družio sa tri druga iz sela koja su tada imala 35 godina. Posle škole sam odlazio kod njih, slušao ploče, čitao knjige", ispričao je Miki i dodao da je odustao od školovanja siguran u to da će uvek moći da se snađe i zaradi za hleb:

Miki Đuričić
Izvor: YouTube/AmiG Show

"U Kupinovu niko ne može da ostane gladan! Ovde za pet dana čovek može da zaradi nečiju platu, samo ako zapne. Uvek sam bio za to da udarnički radim deset dana, ali da nemam šefa. Kad sam napustio školu, zaposlio sam se kod jednog od najvećih pčelara u Evropi".

U to vreme, Mikijeva majka Mirjana radila je dva posla, dok je otac voleo da popije.

"Bila je zaposlena u firmi za konfekciju, a uporedo je pravila i prodavala fantastične torte i kolače. Mirko je bio boem. Kod nas u kući su svi bili vredni, sem njega, koji jedini nije radio kućne poslove, ali je imao hobije od kojih je zarađivao. Baba i deda su ga razmazili i moglo mu se", prisetio se Đuričić koji je danas suprug i ponosan otac male devojčice, a njegov brat je otkrio koliko ga je uloga roditelja promenila.

Ipak, posle srećnog detinjstva usledio je period sankcija:

"Devedesete su bile najgore! Moja generacija je ostala željna svega. Proveli smo pubertet pod sankcijama. Bila je inflacija, ratovi u koje su odlazile komšije, rođaci, prijatelji... Unuk naših porodičnih prijatelja, koji je rođen u zemunskoj bolnici kad i ja, nastradao je na Kosmetu 1999, spasavši jedan život".

Komentari 0

Komentar je uspješno poslat.

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

Najnovije

COOL PRIČE