Glumac Miloš Biković o naporima koje glumci ulažu "za šta"? Honorar koji obaraju, teške uslove snimanja... ili taj jedan trenutak...
Jedan odsrpskih najuspješnijih mladih glumaca Miloš Biković objavio je post na Instagramu kojim je želio da objasni svima koliko je zaista "lako" snimiti film, kao što znaju svi da kažu.
Njegov post, propraćen slikom na kojoj pliva u rijeci dok ga snimaju, prenosimo u cjelosti:
"Snimati film izgleda lako... ali, evo, procijenite sami.
Stajati satima na mrazu u ljetnjem kostimu, trčati i skakati po vrućini, na plus 40, naravno, u zimskom kaputu. Bos preko trave i granja kroz šumu... tuče, lomovi, udarci, dobiti čauru u oko, pesnicu u uho, grlo nos...
Vikati po 20 dublova zaredom, da ne govorim o psihološkim naporima. Kada su vas isjekli iz filma, smontirali dublove koji nisu najbolji, niste dobili ulogu, film je neuspješan ili dosadan, tekst je složen i nelogičan, loše napisan tekst, uloge predlažu uvijek slične i bezlične, plitke, direktor fotografije vas snima pod svjetlom pod kojim izgledate kao da ste umrli sasvim nedavno. Prekovremeni rad od 12, 14, 15, 16 sati dnevno. Obaraju ti honorar, klopa na setu je često loša i ista. Noćna snimanja, poremećen san, liježeš da spavaš kada se svi bude, letovi, putovanja, noćenje u avionu, autobusu, vozu...
Napor, umor, loši odnosi s rediteljem ili sujetnim kolegom... neprofesionalnim članom ekipe... uvijek isti intervju, polu-zainteresovani novinari, ista pitanja, senzacionalistički naslovi, uvlačenje u politički kontekst mimo tvoje volje... fotografisanje po 1000 puta zbog nečije sestričine i to sve ako imaš sreće da imaš posla...
Ali, kada dođeš do momenta istine, kada si se 'odlijepio' od stvarnosti, poletio... sve ovo ne bi mijenjao za to. za taj trenutak... i za onu tišinu u sali, za zvuk otvaranja maramica ili smijeh. Za nečije pune oči".
