Voditelj Ivan Ivanović je u svojoj pretposlednjoj emisiji ugostio legendu jugoslovenskog glumišta Žarka Lauševića.

Razlog gostovanja Žarka Lauševića je njegova treća knjiga "Sve prođe, pa i doživotna", ali i zanimljivosti iz života, druženje s kolegama zbog kojih je doživio da se smije vicu Bate Stojkovića i komentaru Zorana Radmilovića.

Žarko je prvo obavio "protokolarni dio" i objasnio kada i kako su nastali romani koje svi čitamo, ali i otkrio šta posle četvrte knjige.

NE STAJE: Uskoro i četvrta knjiga!

"Ja sam knjige napisao tada, ono što sada pokušavam da uradim je da montiram, izbacim neke stvari. Izbacujem ono što me iritira, i ne dodajem ništa jer mi to djeluje kao naknadna pamet. Biće i četvrta knjiga i nadam se da ću završiti ove godine, to je poslednja, a posle ću nešto možda drugo", rekao je Laušević i otkrio kada je počeo da piše.

"Pisao sam kao klinac, ne znam zašto. Prvi je bio ljubavni dnevnik, a onda smo stigli kod jednog profesora koji je bio genije i koji nas je ubijedio da je sastavni dio školovanja zapis svega što si naučio tog dana. To je bio nastavak rutine i nije mi to smetao. On nikada nije htio da vrati te dnevnike studentima, jer je htio da napiše knjigu I bio sam počastvovan posle jedne premijera filma kada sam dobio paket sa moja četiri dnevnika s faksa. To je za mene bio najveći kompliment".

Poslednja knjiga Žarka Lauševića je najintimnija od svih. "Ja sam bio u knjigama stvarno iskren i mojoj porodici to jako teško pada. Veoma teško i djeci i meni bliskim osobama, ne samo što nisu bili svjesni svega, već im ide na nerve nivo do kog sam bio iskren. Možda sam mogao da prećutim, ali ja sam protiv prećutkivanja"

Laušević je, naravno, pričao i o karijeri i otkrio koja mu je bila prva uloga:

KONJ!

U glumi se slučajno obreo, tačnije postao je glumac na jednom času književnosti, s kojeg je pobjegao!

"Nisam bio na tom času! Ja sam bježao dosta s časova, bio sam zaljubljen pa sam bježao, ali sam volio da čitam, i ja sam razvlačio na času kada sam čitao, da ne bude ispitivanja, ali taj dan nisam bio tu. Moja prijateljica je osnovala dramsku sekciju i recitaciju i raspitivala se ko bi mogao da se priključi i ovi moji rekli ja. Sreo sam je na hodniku i rekla je ti si član - ne nisam - jesi, hajde, nećeš ići na časove i ja pristanem!

Pobijedio na recitaciji, pa opštinsko takmičenje, pa u Zagrebu.. bio prvak Jugoslavije sa 16  godina. Bila je u to vrijeme neka zanimljiva skupina, dramska i prva uloga koju sam igrao - konj! Igrali samo kao amateri i harali Jugoslavijom.

VIC KOJI JE BATA STOJKOVIĆ ZEZNUO!

Žarko je u emisiji otkrio i urnebesne anegdote s legendama jugoslovenske kinematografije:

"Dolazi Gaga Nikolić u klub u Ateljeu i kaže 'djeco, jeste li čuli za ono puškaranje sinoć na Novom Beogradu?' Tu sjede svi, Bata Stojković... niko nije čuo. Kaže Gaga 'jedni pu*ili, drugi ka*ali'. Prođe neko vrijeme, izmijenja se ekipa u klubu i od svih starih ostane samo Bata Stojković. Vidi on da je tu novo društvo i riješi da ispriča vic: 'Je li djeco, jeste li čuli za ono PUŠKETANJE sinoć na Novom Beogradu? Svi opet ne, a Bata: 'Jedi pu*ili, a drugi... gdje mi je ka*anje*?!".

U program se uključio i nekadašnji Lauševićev cimer Mima Karadžić koji je ispričao svoju anegdotu: "Bilo je kasno, zapravo pred zoru, mi zaglavili i ispred Narodnog se nešto zezamo i on kao 'stop, ispalo mi sočivo'. Hajde, rekoh da nađemo, a on 'ne, ne, moraš da klekneš dolje i spustiš glavu na beton i gledaš da li sija, onda pipneš prstom i podigneš... Kleknuli mi i hop svijetli - pljuvačka, hop svijetli - pljuvačka...", ispričao je Mima, a Žarko potvrdio.

KO JE SVE ŠAMARAO ŽARKA?

Glumac je pričao i od koga je sve u karijeri "popio šamar".

"Od Berčeka u filmu 'Dogodilo se na današnji dan'. To su pravi šamari, dogovorili smo se. Pravi šamar treba da izgleda kao šamar i na filmu. Šamarao me je i Bata Živojinović u filmu 'Boj na Kosovu', ali sam mu vratio u Oktobarfestu".

Ispričao je i kako je u "Sivom domu" želio da bude autentičan, pa je riješio da ugasi cigaretu na ruci kao Šilja. "To je 700 stepeni i ja gasim cigaru i čujem - iscurela traka". Ne, nije ponavljao...

Za kraj Laušević je ispričao i anegdotu s još jednim od velikana:

"Igrao sam Hasanaginicu, bio sam Hasanaga, i imao sam još jednu ulogu i moj prijatelj Ljubo Dapčević me je odveo u Dugu, to je bilo prestižno mjesto i pošto je želio da me gurne malo u taj svijet, krene naglas - 'dvije glavne uloge'... a ja vidim čovjeka za šankom, okrenut leđima, u sakou i donjem dijelu pidžame. I dok moj prijatelj govori, on se okrene i kaže - 'Sinoć si bio dobar, preksinoć si jeo go*na'. Zoran Radmilović. Taman da otvorim usta, a on: 'Šta, sad hoćeš da pričaš o tome - neće moći ove noći".

I AMERIKA JE BILA ZATVOR

Žarko je ispričao i da je u Ameriku otišao s roze vozačkom dozvolom koja je bila istekla i da je živio u ilegali. Radio je kao moler i slikar. "Bio sam u ilegali deset godina, gdje sam mogao da radim? Mogao sam da radim poslove gdje ti ne treba ni znanje jezika ni papiri... Ćerka nam je bila mala i shvatio sam ako nešto radim moramo da nađemo ženu da je čuva, što košta 15 dolara na sat, a ja molerišem 13 na sat. Tada sam riješio da ću ja čuvati djecu, kuvati, neću raditi, biću domaćica, brate".

Ipak, s vremena na vrijeme bi s Vladom Divcem, Peđom Stojakovićem i suprugom otišao na utakmicu i večeru. "Nije bilo govora raspravljati se s njima da platimo večeru i jedno veče odemo u Ciprijani (skup restoran), a ja ne znam Njujork noću, ne izlazim... Sjutradan, mamuran krećem da radim i shvatim da molerišem prva vrata od Ciprijanija za osamdeset dolara dnevnice, a sinoć ceh bio..."

Upravo su ove priče o životu u Americi, ilegali, priče o "tajnom zatvoru na Menhetnu" i sobi koju dijeli 70 ljudi, tema četvrte knjige! A posle toga... "nešto novo"