Mnogi će vam reći da ostavite barem dva sata vremena između večere i odlaska na spavanje, a evo da li je to pametan savjet.
U posljednje vrijeme se sve više i češće govori o tome kada najkasnije treba večerati. Već decenijama nam razni stručnjaci poručuju da je loše za zdravlje ako večeramo i za manje od dva sata odemo na spavanje. Oni tvrde da se time povećava rizik od gojaznosti, pa čak i od obolijevanja od raka.
Međutim, naučnici sa Okajama univerziteta u Japanu su razbili taj mit, otkrivajući da večera od najmanje dva sata prije spavanja i nije dobra za zdravlje, i da ne može značajno da utiče na nivo glukoze u krvi.
Naime, anučnici su analizirali podatke koje su sakupili između 2012. i 2014. godine od 1.573 odraslih ljudi. Niko od njih nije imao bilo kakva zdravstvena stanja koja se povezuju sa dijabetesom, većina ih je bila starija od 65 godina, a dvije trećine su činile žene.
Tim naučnika je ispitao njihove navike u ishrani, kao i faktore poput kilaže, koliko brzo jedu, koliko su fizički aktivni, da li puše... a motrili su i na nivo HbA1c, marker koji pokazuje nivo glukoze u krvi.
Samo mali dio učesnika studije je odlazio u krevet tek kad prođe najmanje dva sata posle večere, a naučnici su otkrili da to gotovo da nema nikakvog efekta na nivo glukoze u krvi.
Umjesto toga, drugi faktori poput nedostatka fizičke aktivnosti, pretjerane konzumacije alkohola i pušenja cigara, značajno su odgovorni za povećanje nivoa šećera u krvi.
I druge studije su podržale ova otkrića, pokazavši da se višak kilograma ne stvara zato što večerate, a metabolizam je sporiji noću, već su za to uglavnom krive nezdrave navike koje prate konzumiranje grickalica uveče.
Osim onih koje muči gorušica i kojima se ne savjetuje da jedu dva-tri sata pred spavanje, ostalima bi večera zapravo mogla da pomogne, tako što se neće noću buditi gladni, bolje će spavati, a nivo šećera u krvi će biti stabilniji.
Naučnici ohrabruju ljude da se zdravo hrane i vode računa o ishrani, umjesto da se fokusiraju na to da ne jedu najmanje dva sata pred spavanje.
