Manje od deset minuta fizičke aktivnosti dovoljno je da vas "grune" endorfin. A sad, pakujte tu torbu za teretanu, šta čekate?
Ponekad jeste teško pronaći motiv za vježbanje, naročito ako niste taj tip osobe i vježbanje vam nije prirodno stanje stvari. Ali, jednom kad počnete, i osetite tu navalu endorfina, lako je "navući se".
Znate koliko je ta euforija daleko od vas? Manje od deset minuta.
Nedavno istraživanje sprovedeno u Velikoj Britaniji pokazalo je da je osobi koja redovno vježba tri ili više puta nedeljno za tu prirodno izazvanu euforiju koja se javlja kao posledica fizičke aktivnosti potrebno svega devet minuta i 44 sekunde, prenosi "Indipendent".
Toliko, u proseku, traje mentalna tranzicija od "vežbam zato što moram" do trenutka u kojem shvatimo da u stvari vježbamo zato što to volimo. I zato što se osjećamo super kad vježbamo.
I odjednom postaje manje važno kako izgledamo i koliko kilograma imamo…
"To je nešto što svi mi prepoznajemo, danas kad nam se život pretvorio u obaveze. Često je lakše smisliti razloge i opravdanja za to što ne vježbamo, ali postoji vrlo konkretan trenutak u kojem vam se stanje uma promijeni i vi preduzmete 'akciju'. A kad to uradite, kad se natjerate da počnete, nikad se neće desiti da posle, razmišljajući o trčanju ili treningu, pomislite 'žao mi je što sam to uradio, volio bih da nisam'", kaže Majkl Kolfild, stručnjak za psihologiju sporta.
Velikim dijelom, to je posledica činjenice da nas fizička aktivnost dovodi u stanje euforije na potpuno prirodan način. A taj efekat još je i brži ako vježbate redovno.
Tip vježbi takođe utiče na to kad će se javiti nalet endorfina. Najbrži efekat postiže se vježbanjem u teretani (potrebno je nešto manje od sedam minuta), sledi trčanje (oko osam i po minuta), šetnja bržim hodom ili planinarenje (oko deset i po minuta)…
"Različite vrste fizičke aktivnosti stavljaju nas pred različite izazove. Takođe, i ljudi su različiti, imaju drugačije stilove života, a sve to utiče na stepen motivacije. Ali, ono što je uočljivo jeste da osobe starosti između 18 i 24 godine najlakše uspijevaju da se pokrenu i počnu da vježbaju", kaže Koldfild.
Naravno, svima nama naiđu dani kad bismo radije "udarili snuz" i ostali u krevetu još malo, kad bismo radije otišli na kafu ili radili bilo šta drugo na ovom svijetu, nego išli da vježbamo… Ali, sledeći put kad vam to prođe kroz glavu, setite se da vas od tog osjećaja do osjećaja da možete da pomjerite svijet dijeli manje od deset minuta.
A ovaj drugi osjećaj neuporedivo je bolji, morate priznati.
