Mnogi od nas imaju tu "maniju" da stvari ređaju po određenom redosledu ili boji, da "milion" puta provjere da li su isključili peglu… Saznajte da li to spada u opsesivno-kompulzivni poremećaj i kako da prestanete to da radite.
Ako i vi, prije nego što izađete iz kuće, morate određen broj puta da pipnete ringlu, uhvatite za kvaku ili imate neki drugi mali ritual, znate kako to može da bude opterećujuće.
Ti mali rituali, koje osobe najčešće rade "da se ne bi desilo nešto loše", mogu i ne moraju da spadaju u opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP).
Da krenemo od početka - kako se definiše OKP?
"Opsesivno-kompulzivni poremećaj predstavlja poremećaj koji karakteriše postojanje opsesivnih - nametnutih, neprijatnih - misli i kompulzivnih ili ritualnih ponašanja, koji su praćeni visokom anksioznošću, uznemirenošću. Nakon rituala, osoba oseća kratkotrajno olakšanje, ali nakon toga se opet javljaju misli, anksioznost i ritual. I tako nastaje začarani krug", kaže psihoterapeut dr Tatjana Vlašković Jovićević.
Iako milioni ljudi širom svijeta pate od ovog poremećaja, uzrok još nije poznat.
"Tačan uzrok se još ne zna, ali na osnovu mnogobrojnih istraživanja, smatra se da nastaje kao kombinacija genetske transmisije, zatim posebnog psihološkog obrasca unutar porodice, pošto se često javlja u okviru istih porodica. Takođe postoje studije koje pokazuju smanjen nivo serotonina u mozgu, zatim funkcionalne promjene nekih djelova mozga, kao sto su amigdale, orbitofrontalni korteks, talamus", kaže psihoterapeut i dodaje:
"Prema psihološkim teorijama, na primjer, kognitivno-bihejvioralnom modelu, OKP nastaje usled pogrešnog načina razmišljanja, tj. uvjerenja da neke misli mogu biti opasne, jer ukazuju na neki katastrofičan događaj. Želeći da ih prekine, čovjek počinje sve više da misli o toj strašnoj ideji, čime se intenzivira anksioznost. Zatim primjenjuje neka zaštitna ponašanja, to jest kompulzije. Na taj način nastaje začarani krug između misli, osjećanja i ponašanja".
Postoje li lakši i teži oblici ovog poremećaja?
"Postoje, u smislu da svako od nas u nekom periodu života ima opsesivne misli, što se često događa u periodu detinjstva, adolescencije, nekih bitnih događaja i slično, nakon čega te misli nestaju, dok neke osobe godinama pate od toga. U tom slučaju, treba da potraže stručnu pomoć".
Dr Vlašković Jovićević objasnila nam je da se OKP liječi kombinacijom ljekova i psihoterapije.
"Ljekovi izbora su antidepresivi, takozvani SSRI - inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina, s tim što dnevna doza treba da bude veća nego prilikom liječenja depresije. Početak djelovanja i poboljšanje se očekuje za nekoliko nedelja, a liječenje treba da traje minimum godinu dana. Takođe, koriste se anksiolitici, odnosno ljekovi koji smanjuju anksioznost, ali se oni koriste u ograničenom vremenskom periodu od nekolilko nedelja".
Kada je riječ o psihoterapiji, ona naglašava da je najefikasnija kognitivno-bihejvioralna psihoterapija, gdje se promjenom načina razmišljanja mijenjaju obrasci ponašanja.
"Klijent se izlaže situacijama koje izbjegava, uz izostavljanje rituala, tojest kompulzivnog ponašanja".
Mnogi od nas imaju tu "maniju" da stvari ređaju po određenom redosledu ili boji, da "milion" puta provjere da li su isključili peglu… Da li i to spada u OKP?
"Ne mora da znači, sve zavisi od toga koliko nas takve radnje i misli opterećuju tokom dana, kao i koliko često se to dešava na dnevnom nivou. Mnogi od nas imaju takozvane opsesivno- kompulzivne i perfekcionističke crte ličnosti, ali to ne znači da imamo OKP. Razlika je u tome koliko vremena provedemo dnevno misleći i radeći neke radnje, i koliko nam te misli stvaraju anksioznost".
Šta oni koji imaju ove rituale mogu da urade kako bi prestali to da rade, u slučaju da ih takve radnje opterećuju?
"Savjet je da imaju svijest o tome da njihove misli ne mogu da utiču na budućnost i da nisu vidoviti, kao i da im takve misli i ponašanja ničemu ne koriste, već samo škode, da nisu u skladu sa reealnošću, i samo stvaraju nezdravo osjećanje anksioznosti. Zato treba što prije da odu do psihologa ili psihijatra da riješe taj problem".
Što se tiče uzroka ovih "malih" rituala poput isključivanja pegle, šporeta, zaključavanja vrata… dr Vlašković Jovićević kaže da i tu postoje brojni uzroci, na nivou pogrešnog funkcionisanja određenih dijelova mozga, obrazaca ponašanja u porodici, postojanja sujeverja, pogrešnog načina razmišljanja i slično.
Šta je najčudnije što rade ljudi koji pate od OKP-a, da li ste se susretali sa nekim neobičnim opsesijama?
"Postoje razne misli i radnje koje ljude opterećuju, opseg je zaista ogroman, neiscrpan. Na primjer, neki od njih moraju da pomaze kućnog ljubimca pet puta ili će se ljubimcu desiti nešto strašno, zatim da sve noževe izbace iz kuće, jer se plaše da mogu povrijediti nekog, oblače se i svlače više puta, što im oduzima vrijeme i sve više kasne na posao, u školu…", navodi psihoterapeut neke od primjera.
Ako svakodnevno imate čitav ritual koji morate da obavite prije nego što izađete iz kuće i opsesivno provjeravate da li ste sve isključili, neki će vam možda posavjetovati da, na primjer, fotografišete šporet ili peglu kako biste bili sigurni da je sve isključeno.
Međutim, time nećete riješiti svoj problem.
Kao što savjetuje psihoterapeut, najprije pokušajte da objasnite sebi da vaše misli ne utiču na budućnost i da se ništa neće desiti ako ne pipnete peglu pet puta. Ako ne uspijete tako da prekinete ovaj tok misli ni posle nekog vremena, najbolje je da potražite pomoć psihologa ili psihijatra koji će vam u tome pomoći.
