Propšlog vikenda smo prešli na zimsko računanje vremena, ali nismo sigurni da li smo sve uradili baš kako treba...
Još jedna u nizu zabluda o pravilnosti neke konstrukcije ovih je dana vrlo česta na internetu. Riječ je konstrukciji pomjeriti sat, koja se upotrebljava kada govorimo o prelasku sa ljetnjeg na zimsko računanje vremena i obratno.
Bilo je mnogo komentara na društvenim mrežama o tome kako nije ispravno reći da treba pomjeriti časovnik jedan sat unazad, već njegove kazaljke. Jer pomjerati sat (ili časovnik) znači fizički mu promijeniti mjesto.
Laici koji se protive takvom mišljenju kažu da danas svi imamo telefone, pa jedino treba reći podesiti sat, mada ni to nije više neophodno jer je tehnologija i taj posao preuzela na sebe.
Nije čudno što mnogi nisu upoznati sa kognitivnim mehanizmom koji se zove metonimija. Sa metonimijom su se najvjerovatnije sreli poslednji put u školi na časovima srpskog jezika kada su obrađivali stilske figure u nekom književnom djelu. Metonimija se ipak nalazi i izvan književnosti, gotovo stalno i svuda, pa i u razgovornom jeziku.
Kada čujemo da zvoni zvono na nečijem telefonu, mi kažemo: "Čujem neki telefon!", ili kada
pročitamo da internet bruji o nekom događaju, mi znamo da o tome ljudi masovno govore, odnosno dižu graju, ili pak kad se šokiramo nad količinom rakije koju je neko unio u sebe, pa kažemo: "Ne mogu da vjerujem da je popio cijelu flašu!", znamo da je u pitanju tekućina, odnosno sadržaj te flaše, piše "Jezikofil".
Kao što metonimija može označiti cjelinu jednim svojim dijelom, ona označava i cjelinom jedan svoj dio, kao što je u primjeru s početka teksta.
Dakle, ako vas je iznerviralo netačno vrijeme na nečijem zidnom satu, slobodno možete pitati: "Zašto zaboga nisi pomjerio sat?! Mogla sam da zakasnim na autobus".
Pročitajte o još nekim čestim jezičkim nedoumicama i greškama:
