Aruša Nekonam (25) bolovala je od anoreksije, a onda se posvetila bodibildingu i potpuno promijenila svoj život.
Aruša je patila od "ozbiljnog" oblika anoreksije, odnosno njeno stanje se toliko pogoršalo da je kosa počela da joj opada, a jedva da je mogla i da leži jer je imala izuzetno malo masti u svom tijelu, što znači da su neprospavane noći bile uobičajene.
Njen poremećaj u ishrani je toliko napredovao da su joj jekari rekli da će morati da koristi invalidska kolica jer bi hodanje bilo preveliki napor za njeno srce.
Međutim, uprkos ozbiljnim upozorenjima ljekara, Aruša kao da nije shvatala šta joj se dešava. "Čak i kada su mi rekli da će mi trebati invalidska kolica, dio mene kao da je još uvijek sve poricao. Glas u glavi kao da mi je govorio: 'Oni lažu, samo žele da unište sav tvoj trud'", priča ova djevojka.
Aruša se bavila plesom od kada je napunila tri godine, uvijek je bila aktivna, ali u tinejdžerskom dobu je počela da se opterećuje fizičkim izgledom, pa je odlučila da ekstremo izmijeni ishranu i ne unosi apsolutno nikakve masti. U tom periodu je, kaže, bila pod stresom, a njeno samopouzdanje je "išlo" nizbrdo, a zdrav život je postao njena opsesija.
Ishrana i fizička aktivnost bili su jedino što joj je pomagalo da osjeća kao da ima kontrolu nad svojim životom, a gubitak svakog kilograma za nju je značio - pobjedu. Barem je tada tako mislila.
Međutim, kako je skidala kilograme, tako je poremećaj sve više fizički i mentalno napredovao, pa je Aruša polako počela da se izoluje od društva.
"Vježbala sam mnogo, trčala sam svakodnevno sat i po, a nisam jela. Mislila sam da sam bezvrijedna, osjećala se kao da ništa nisam postigla, kao da sam iznevjerila sopstvena očekivanja. Nikada ranije nisam mrzjela, ali u tom periodu sam mrzjela sebe. Izgladnjivanje je bio moj odgovor na sve jer, u mojim očima, to je bila jedina stvar u kojoj sam bila dobra".
Iako je znala da na taj način ugrožava svoje zdravlje, nije mogla da prestane. "Anoreksija nije izbor. Korjen poremećaja je u umu, to je zavisnost".
Zabrinuta za ćerkino zdravstveno stanje, Arušu je majka vodila kod psihologa, ali djevojka je nedeljama odbijala da prihvati da nešto nije u redu. Kada je gledala svoj odraz u ogledalu, ona sebe nije vidjela kao anoreksičnu, neuhranjenu.
Kada su joj ljekari drugi put rekli da je joj uskoro trebati kolica jer bolest ozbiljno ugrožava srce, tek tada je "progledala".
Želeći da se oporavi i ozdravi, prije svega zbog svoje porodice, planirala je da ode na specijalističku kliniku u Južnoj Africi, ali su joj rekli da joj je tijelo previše slabo i da neće preživjeti let avionom. Tada je odlučila da sama uradi nešto za svoje zdravlje.
"Kada sam shvatila da želim da se oporavim, bila sam u stanju šoka zbog toga što sam sebi uradila. Fizijatar i nutricionista su mi pomogli da postepeno ojačam svoje tijelo, a i moj um se polako oporavljao", iskrena je Aruša.
Oporavak od anoreksije smatra najtežim iskustvom do sada, a to svakako nije bio lak proces.
"Anoreksija je bolest od koje se pati u tišini i izolaciji, zato je najvažnije da ljudi koji imaju ovaj problem, pričaju o tome", kaže.
Kada je dostigla zdravu tjelesnu težinu, počela je da praktikuje jogu kako bi ojačala. Kroz te treninge, postepeno je zavoljela i bodibilding, a to joj je potpuno promijenilo život.
"Kada sam počela da dižem tegove, gledala sam na Instagramu fotke bodibilderki i shvatila da je to tijelo kakvo želim da imam. Bilo mi je muka od toga da sam slabašna, da ne jedem i da se ne krećem. Željela sam da budem jaka".
Aruša je odlučila da svoju priču podijeli sa drugima jer je smatrala da bi na taj način mogla da pomogne i motiviše druge koji pate od poremećaja u ishrani.
