Duboko u sebi, uvijek smo svjesni kad izbor koji pravimo nije ispravan. Pa ipak, umjesto da u tom trenutku "promijenimo kurs", najčešće samo nađemo dobar izgovor.
Gotovo nikad se ne dešava da se zaustavimo na vrijeme, ili priznamo da griješimo, umjesto toga, uporno pokušavamo da racionalizujemeo svoje ponašanje, čime se samo dodatno ukopavamo.
Iako to na prvi pogled djeluje smiješno, ljudi zapravo najčešće reaguju impulsivno, žudeći za trenutnim zadovoljenjem, tako da rizike (ne)svjesno previđaju. Evo uobičajenih fraza kojima pravdamo svoje pogrešne izbore:
"Zaslužujem da budem srećan/srećna"
Bilo da je neko "podigao obrvu" zbog nove ljubavi osobe koja mu je bliska, bilo da u banci nekoga upozoravaju da je novi kredit loša ideja, "zaslužujem da budem srećan/srećna" je čest odgovor. Naravno da svi zaslužujemo da budemo srećni, ali ako se nađete u situaciji da morate da izgovorite tu frazu, to je siguran znak da se upravo spremate da zarad trenutnog zadovoljstva sabotirate sopstvenu dobrobit dugoročno. Nemojte gubiti iz vida svoje snove samo da biste ispunili hir u tom trenutku.
"Radije ću tražiti oproštaj, nego dozvolu"
Kad se spremamo da svjesno prekršimo pravila, ili pređemo onu nevidljivu granicu pristojnog ponašanja, ovo je primamljiv mentalni obrazac. Ali, kad biste stvarno verovali da je to što se spremate da uradite ok, ne biste razmišljali o traženju oproštaja, zar ne? Takav način razmišljanja samo je pasivno-agresivan način da izbjegnete konfrontaciju u tom konkretnom trenutku.
Prije nego što uradite bilo šta u životu, trebalo bi da razmislite kako će to uticati na vas, na ljude koje volite i koji vas vole, na vašu vezu... Ako zaista vjerujete da su vaše namjere ispravne, istrajte u njima sa samopouzdanjem koje vam neće dozvoliti da se kasnije izvinjavate. Jer, ako ste uvjereni u svoje dobre namere, svako kasnije eventualno izvinjenje bi bilo lažno, zar ne?
"Samo jednom se živi"
Ironično, ovo najčešće koristimo kad se spremamo da napravimo neko ozbiljno s***. Ovom rečenicom opravdavamo ponašanje za koje smo duboko u sebi svjesni da je glupo/nemoralno/duboko pogrešno na bilo koji način.
Bogat, ispunjen život podrazumieva inteligentno održavanje ravnoteže između rizika i dugoročne nagrade. Promislite, dakle, prije nego što nešto uradite i uvijek imajte u vidu šta dobijate, a šta (možda) gubite. Naročito kad je riječ o ljubavi i međuljudskim odnosima.
"Samo sam iskren/iskrena"
Ponekad, kad nam skrenu pažnju da smo neljubazni ili grubi, skloni smo da se opravdamo tezom da nam je istina važnija od lažne ljubaznosti. Ali, iako istina ponekad stvarno može da zaboli, nema nikakve potrebe da budete surovo otvoreni. Iskrenost ne može i ne smije biti opravdanje za povređivanje drugih ljudi. Ako imate nešto da kažete, birajte riječi i držite se (makar) elementarne pristojnosti.
Nađite sredinu između vaše potrebe da budete direktni i prava druge osobe da bude tretirana s poštovanjem kakvo zaslužuje. I ne zaboravite da se često iza grubosti prema drugima krije samo naše lično nezadovoljstvo.
"Ne interesuje me tuđe mišljenje"
Nije zdravo pokušavati da svima udovoljimo, ali to ne znači da generalno ne treba da se obazirete na ljude oko vas. Zapravo, potpuni nedostatak brige za osjećanja drugih ljudi često je prvi signal poremećaja ličnosti. Istina je da zapravo treba (i mora) da nas bude briga šta misle i kako se osećaju NEKI ljudi. Oni do kojih nam je stalno, i kojima je do nas stalo.
Ako ljudi koji su vam bliski imaju neke primjedbe, ili su zabrinuti zbog vašeg ponašanja, ako imaju utisak da srljate sa nekim odlukama ili da griješite, saslušajte ih. Spustite taj zid, možda shvatite da griješite dok još nije kasno...
