Vodimo vas u mavarski biser koji nikoga nije ostavio ravnodušnim...
Nedaleko od snježne Sijera Nevade, u dolini reke Daro, okružen brdima, smjestio se ovaj mavarski biser, koji ni posle više vjekova nije izgubio svoj šarm i ljepotu. Verujem da je jedini grad koji je teško "prebolio" špansku Rekonkistu i protjerivanje Arapa, jer se i danas oseća ta neraskidiva veza na njegovim ulicama, u njegovim mirisima i ukusima... U zidovima velelepnih građevina uklesane su tajne mavarskih vladara, a simbol grada - čuvena palata Alhambra, svjedok je jedne nezaboravne istorijske epohe čitave Španije.
Šetnju gradom započinjemo iz starog jegra. Uskim kaldrmisanim uličicama penjemo se u četvrt Albaizin, gdje vas pri svakom koraku opijaju mirisi arapskih čajeva i kolača, pa stičete utisak da se nalazite u nekoj arapskoj zemlji. Čajevi su nešto što se ne smije preskočiti, pogotovo u autentičnom arapskom ambijentu. Nešto dalje od Albaizina, i dalje smo na kaldrmi i polako se penjemo ka brdu Sakromonte, mjestu rođenja flamenka! Jedinstveni duh španskih gitanosa hoda ulicama, na kojima i danas tiho odjekuju setni i strastveni zvuci flamenka i španske gitare... ništa me ne pokreće tako dobro kao emocija španskog flamenka! Lakoća pokreta, snažna
energija, strast koja vam struji u venama.. jednostavno, španski duh!
Ponijeti zvucima gitare i vrelinom Granade, uspinjete se polako na vidikovac San Nikolas, gdje vas čeka susret sa NjOM, njenim veličanstvom Alhambrom! Ne postoji riječ kojom se opisuje taj osjećaj. Oči u oči, ostavlja vas bez riječi. Ne skidate pogled sa nje. Pružate ruku da je dodirnete, ali vam se ona samo osmjehuje sa druge obale rijeke, zadržavajući svoju čar i šarm. Lorka je u jednom od svojih dijela opisao "njene kule od cimeta", pokušavajući da na neki način istakne njenu autentičnu crvenu boju, koja joj je zapravo i obezbijedila ime (Alhambra na arapskom znači crvena tvrđava). Njeni zidovi kriju možda najveće tajne mavarske istorije, koja će ostati neispričana, ali koja vam ostavlja mogućnost da je sami ispričate, uz malo maštovitosti i tajanstvenosti. Otvarajući svoja vrata i kapije svojih rajskih vrtova, Alhambra postaje pravo svjetsko čudo!
Zapravo, bila bi šteta nemati mogućnost da barem u par sati posjete ne prođete tim vrtovima i bar na tren osjetite duh Mavara. Smatra se da su upravo Mavari zaslužni za otkrivanje Novog svijeta, jer je zahvaljujući njihovim mapama Kolumbo otkrio Ameriku. Uz to, bili su vrhunski poznavaoci matematike, medicine i arhitekture, u šta imamo prilike da se uvjerimo, posmatrajući Alhambru.
Ali, Španija danas ne bi postojala ovakva kakva je da nije bilo čuvenih "Reyes catolicos" - Isabele i Fernanda. Svojom borbom i upornošću, stvorili su državu kakva je danas i zato stanovnici Granade s ponosom i poštovanjem upiru prst u katedralu u kojoj oni danas počivaju. Kao što rekoh, jedinstvenost Granade je upravo u prožimanju mavarske i španske istorije i kulture, koje se jedna prema drugoj odnose sa dubokim poštovanjem, jer jedna bez druge.
Dan u Granadi se polako završava. Posmatram zalazak sunca iznad Alhambre, gledam u ovaj magični, purpurni nar ispred sebe i uživam u šoljici čaja. Previše utisaka, previše oduševljenja. Malo koji grad uspije da vas pridobije tako lako i brzo. Svoju priču završavam ovdje.
Ostaje mi samo da se nadam da sam vam dočarala barem djelić onoga što vam Granada zaista pruža. Na vama je da odlučite da li ćete se prepustiti španskoj gitari i zaplesati u pravcu Granade.
(Milena Matić, Jungle Tribe)
