Tatina ćerka

Drugi faktori su: spremnost za ulogu roditelja, okruženje u kome živimo (počevši od ekonomskog standarda, preko kulturnih normi, pa do stava prema roditeljstvu naše najbliže okoline).

Ipak, poznato je da postoji značajna razlika u vaspitnom stilu roditelja u odnosu na pol djeteta.

Iako je unazad nekoliko decenija uveliko promijenjen položaj žena u društvu, a time i odnos koji prema svojim ćerkama imaju očevi, anonimne ankete i istraživanja pokazuju da je u većini društava i dalje prisutna želja muškaraca da njihovi potomci budu sinovi.

Razloge za ove stavove možemo potražiti u ubijeđenosti da će se lakše snaći u roditeljskoj ulozi ako imaju sinove, ili zbog nastavka loze.

Ipak, kada upravo takvi očevi umjesto sina Iako se potajno nadaju sinovima (pokazuju istraživanja) očevi su, po pravilu, više emotivno vezani za ćerke, a kada dobiju ćerku oni postaju najnježnije i najbrižnije tate koje se mogu zamisliti.

Iako djevojčice, posebno kada su u uzrastu prije polaska u školu, plijene svojom umiljatošću, vaspitavanje djece u tom periodu je svedeno na ispunjavanje njihovih potreba, početni razvoj higijenskih navika, i razvoj komunikacije.

Savremeni očevi ravnopravno dijele poslove oko bebe i osjećaju se podjednako sigurni u toj ulozi kao i mame. Zato se ponašanje mama i tata prema ćerkama u ovom uzrastu ne razlikuje mnogo.

Komunikacija oca i ćerke u uzrastu tri do pet godina

Razgovori između oca i ćerke u ovom ranom uzrastu su slični kao i razgovori između majke i ćerke. Svedeni su na opisivanje događaja i uspostavljanje odnosa povjerenja za ubuduće. Mladi roditelji se u ovom uzrastu djeteta još uvijek međusobno savjetuju i podržavaju, to jest osjećaju se podjednako odgovorni za odnose koje uspostavljaju sa djetetom. Sa druge strane, upravo u ovom uzrastu počinje diferenciranje djece po polu - što čine njihovi roditelji, pa se već mogu naslutiti razlike koje će kasnije imati mame i tate u odnosu sa svojim ćerkama.

U svakom uzrastu, za svaki pol - i djeteta, i roditelja, važi pravilo: ono što je važno djetetu, treba da bude važno i roditelju. Tako, upravo u ovom periodu, okruženje počinje da njeguje emotivnost djevojčica - pitajući ih, na primjer: "Kako si se provela u vrtiću?". Za razliku od njih, dječake pitamo: "Šta ste danas radili u vrtiću?". Djevojčicama pritrčavamo kada padnu i rasplaču se, a od dječaka očekujemo da ustanu i nastave dalje. Zahvaljujući tome, djevojčice otvorenije pokazuju svoju radoznalost. To ne znači da dječaci nisu radoznali, već samo da djevojčice tu osobinu jasnije manifestuju. Otuda je veoma osjetljivo ako djevojčica u ovom uzrastu postavlja tati svoja čuvena "zašto" pitanja - a on, ne snalazeći se, odgovara da će "kad poraste, to razumjeti i sam", "da je još uvijek mala za takva pitanja"…

Jedan od odgovora koji tate često daju, a koji ih veoma udaljava od njihovih ćerki, jeste upućivanje djevojčica da to isto pitanje postave mami. Umjesto toga, preporuka je da tate priznaju da odgovor na neko pitanje ne znaju, bez straha da će tako "pasti u očima" svoje djece.

Takođe, da pokušaju da njeguju emotivnost svojih ćerki - pa, ako je neophodno, i kroz njegovanje sopstvene emotivnosti. Šta to znači? Možda vama, kao ocu, nisu bliske teme koje duboko zadiru u emocije. Ali, ako je vašoj ćerki to važno, pokušajte da budete dobar sagovornik. U svakom uzrastu, za svaki pol - i djeteta, i roditelja, važi pravilo: ono što je važno djetetu, treba da bude važno i roditelju.

Komunikacija oca i ćerke u uzrastu pet do sedam godina

U godinama prije polaska u školu, kod djevojčica će se postepeno razviti interesovanja tipična za njihov pol. Odnosno, bez obzira na velike individualne razlike među djecom, većina djevojčica će biti zainteresovana za priče o princezama, voliće bajke, crtanje…

Oslovljavanje očeva ženske djece sa "sine moj" - djevojčice kojima se očevi ovako obraćaju, mogu na različite načine pokušavati da zadovolje njihova očekivanja. S obzirom na to da nikada neće moći da postanu sinovi - kako im se tate obraćaju, umjesto toga će nesvjesno pokušavati da ispune sva druga tatina očekivanja.

Tako, u zavisnosti od uzrasta, možete vidjeti te devojčice da sa tatama rado igraju fudbal, ili idu na pecanje, a u odraslom dobu biraju njihovu struku. Pojaviće se i prvi, još uvijek sasvim bezazlen nagovještaj budućih istinskih zanimanja za odjeću namijenjenu isključivo djevojčicama, šnalice, dječji nakit i šminku. Ovo je uzrast kada se tate polako povlače, a svoju ulogu sve više doživljavaju kao zaštitničku.

Iako je razumljivo ovakvo osjećanje očeva, umjesto povlačenja i prepuštanja mamama "glavne riječi", mogli bi da osmisle polje zajedničkih interesovanja i sitnih rituala - kojima bi održavali kvalitetan i trajno dobar odnos sa svojim ćerkama.

Odnosno, pronađite neko interesovanje svoje ćerke koje je i vama blisko, i uključite se. Ili, isplanirajte one aktivnosti koje isključivo radite vi i vaša ćerka zajedno, i ne odustajte od njih (zajednička kupovina, odlazak u šetnju ili bioskop…).

Komunikacija oca i ćerke u uzrastu sedam do deset godina

Mame su svojim ćerkama nezamjenljive kao sagovornici na temu prvih simpatija ili socijalnih vršnjačkih odnosa. Djevojčice kao da instinktivno osjećaju da je za tate to "nepoznata teritorija", pa sa mamama lakše razvijaju bliskost.

Djevojčice lakše prihvataju moralne vrijednosti koje dolaze od očeva, jer oni za njih predstavljaju autoritet, "zakonitost" koja se prihvata bez mnogo pogovora i povjerenje. Tako, upravo će mama češće odlaziti na roditeljske sastanke, biti dežurno "rame za plakanje", ili osoba za čuvanje tajni. To je odnos koji se svakodnevno gradi, pun sitnica i malih rituala.

Za razliku od tog odnosa, djevojčica će se tati obratiti kada dođu na red konkretni ili krupni (po njenom subjektivnom shvatanju) događaji, dileme, iskušenja. U ovom uzrastu, tate će pomagati oko učenja, ali i bitno uticati na formiranje vrijednosnih stavova u budućnosti.

Naime, djevojčice lakše prihvataju moralne vrijednosti koje dolaze od očeva, jer oni za njih predstavljaju autoritet, "zakonitost" koja se prihvata bez mnogo pogovora. Povezivanje se može nastaviti zajedničkim doživljajima i iskustvima, ali i komunikacijom.

Komunikacija u doba puberteta

U doba puberteta, djevojčica će "trpiti" veće zabrane nego dječak u istom uzrastu. Roditelji znaju iz ličnog iskustva koja iskušenja, moguće opasnosti i rizici očekuju djevojčice, a koje dječake. Čak i djeca koja su do tada vaspitavana potpuno ravnopravno, u vrijeme puberteta će se suočiti sa mnogim, često i nesvjesnim roditeljskim ograničenjima i zabranama. Ove zabrane uglavnom potiču od oca, i mogu uticati na narušavanje njihovog dotadašnjeg dobrog odnosa, ukoliko tata svoje zabrane ne argumentuje i ne obrazloži.

U našem narodu postoji izreka: "Nikad se nemoj ženiti ženom koja nije voljela svog oca". Ova izreka se zasniva na uvjerenju da, ukoliko su odnosi između oca i ćerke poremećeni u njenom ranom detinjstvu, kao odrasla žena ona neće uspjevati da ostvari kvalitetan emotivan odnos sa bilo kojim drugim muškarcem. One često ulaze u brak koji ne funkcioniše ni na samom početku, i teško se emotivno vezuju. Ukoliko su u svojoj porodici gledale oca zlostavljača ili nasilnika, moguće je da će za svog partnera izabrati muškarca sa sličnim osobinama.

Psiholozi napominju da posebnost odnosa očeva i ćerki leži i u činjenici da, što su ćerke starije, to tate više u njima prepoznaju svoje mame, sestre, i druge drage ženske osobe svog života, pa u tome treba potražiti uzrok zaštitničke uloge i posebnu emotivnu vezanost za ćerke.

Sa druge strane, uticaj ženske djece na porodične odnose je veoma raznovrstan, i često zadire u polja o kojima ni ne razmišljamo. Tako, na primjer, pojedina istraživanja pokazuju da porodice u kojima ima više ženske djece - bitno naginju ljevičarskim političkim stavovima, a one porodice u kojima su u većini muška djeca, uglavnom su okrenute desničarima.

Objašnjenje je jednostavno: očevi koji vaspitavaju ćerke - sve više podržavaju žensku ravnopravnost i emancipaciju, što ih čini tolerantnijim na mnogim poljima.

(MONDO)