Ko se hvali, taj se (ne) kvari

Pohvale koje su usmjerene ka djetetu kao osobi, a ne ka onome što dijete radi, imaju veliku moć u izgrađivanju djetetove pozitivne slike o samom sebi. Za razliku od pohvale djetetovog postupka, na primjer: "To si pametno uradio", pohvala djeteta kao osobe: "Ti si zaista pametan", kao neka vrsta etikete se "priljepljuje" za njegov identitet.

Kako dijete vjeruje u roditeljsku procjenu, njihove pozitivne izjave o tome kakvo je ono kod njega stvara osjećanja samopouzdanja i samopoštovanja.

Novija istraživanja su pokazala da pohvaljivanje djeteta može sasvim neočekivano da ima i negativne posljedice po djetetovu sliku o sebi. Ustanovljeno je da - kada se djeca puna samopouzdanja suoče sa teškoćama u stvarnom životu - mogu da počnu da misle da su zapravo nesposobna. Razlog je u tome što djeca ne razumiju pohvale na isti način kao odrasli.

Kada dijete kome je pohvaljivana pamet, prihvati da jeste pametno, ono će očekivati da iz njegovih usta u svakoj situaciji izlaziti neka pametna misao. Kako je to nemoguće iz jednostavnog razloga što djetetovi spoznajni kapaciteti nisu još razvijeni i što nema dovoljno informacija i znanja, dijete će praviti greške zbog kojih će početi da sumnja da je zaista pametno, piše "Politika".

Zbog dječje sklonosti razmišljanju u crno-bijelim kategorijama, ono će vjerovatno početi da misli da je glupo. Iako roditelji nastavljaju da ponavljaju djeci da su pametna, djeca im više ne vjeruju i osjećaju se kao prevaranti koji su razočarali roditelje.

Djeca misle da ako je neko urođeno pametan i sposoban, da mu sve mora glatko teći, bez ikakvog napora i truda. Ulaganje napora i truda da se savlada neka vještina je za dijete dokaz gluposti i nesposobnosti. Zato djeca izbjegavaju sve one aktivnosti u kojima su u početku nespretna, koje zahtijevaju ulaganje truda da bi se postigao rezultat.

Rješenje ovog problema nije uzdržavanje od pohvaljivanja u stilu "Ko se hvali, taj se kvari", već da se nastavi sa pohvaljivanjem djetetovih osobina, uz posebno naglašavanje i pohvaljivanje truda koji je dijete uložilo da bi postiglo napredak.

Novija istraživanja pokazuju da naglašavanje i pohvaljivanje truda daje rezultate i kod školske djece. Mnogi pogrešno vjeruju da su matematičke sposobnosti djeteta izraz urođene inteligencije, tako da se mire sa "činjenicom" da ako djetetu taj predmet "ne ide".

Međutim, kada su ovakvoj djeci održali nekoliko predavanja o tome kako mozak radi kao mišić kojeg što više trenirate, to se on više razvija, kao i da je znanje matematike posljedica uloženog truda u vježbanje, djeca su u relativno kratkom roku dramatično popravila ocjene.

(MONDO)