Kvantifikuj se

Florijan Šumaher (31) iz Minhena spava u prosjeku šest i po sati, dnevno pređe 10.000 koraka. Ove godine proveo je 121 sat na Facebooku. Odakle on zna sve te podatke? On je "self-traker" - svakog dana bilježi podatke o samom sebi. Nekima to djeluje gotovo kao neurotični poremećaj. Florijan je, međutim, oduševljen što putem nove tehnologije može da sazna više o svom životu i da, kako smatra, živi bolje.

Florijan je jedan od osnivača QS (Quantified Self) pokreta u Njemačkog. Njegovi članovi mjere sebi, između ostalog, krvni pritisak, šećer, potrošnju kalorija i težinu. Postoje čak i načini da se mjere sopstveni moždani talasi. Rezultati se onda postavljaju na server ili na društvene mreže.

Florijan ne izlazi iz kuće bez aparata kojim mjeri broj sopstvenih koraka. Deset hiljada koraka na dan, što je otprilike sedam kilometara, idealno je za srce. Do tog broja koraka dospio je postepeno. Ranije je daleko više putovao tramvajem, a sada uglavnom ide pješice.

Njegov rekord je 28.000 koraka na dan, skoro 20 kilometara. Za to je od svoje aplikacije dobio virtuelnu zlatnu medalju. Ali to je samo početak. Florijan posmatra i koliko vremena sjedi pred računarom i koliko od toga je gubljenje vremena. On prati šta jede i koliko je težak. Sve je digitalizovano, elektrosnska vaga šalje podatke na Florijanov pametni telefon i na računar. Tu se vizuelno mogu pratiti njegovi "usponi i padovi".

"Vrlo je bolno kada nabacim i samo dva kilograma. Pad je jako vidljiv", kaže Florijan za DW.

Što se tiče mjerenja, to nije ništa novo. Dijabetičari odavno znaju da je to dobra ideja. Pravi preokret donijele su nove tehnologije, povezivanje u grupe i mrežne komunikacije. Podatke više ne skupljaju samo pacijenti, već i sportisti, ali i "self-trakeri". Oni prosto žele da poboljšaju sopstveni život. Florijana to motiviše.

"Vidim kako se nešto mijenja, kada živim zdravije, na primjer krvni pritisak. Tako dobijam pozitivnu povratnu informaciju, odnosno podsticaj da nastavim sa promjenama. Sa toliko informacija o sebi, lakše je živjeti zdravije", kaže Florijan.

"Self-trakeri" uspijevaju ne samo da poboljšaju svijest o sopstvenom tijelu i zdravlju, već i da "demokratizuju" zdravstveni sistem. Sakupljanje podataka nije samo stvar ljekara, to sada može svako. Troškovi su mali, mjerač sna i koraka može se naći za oko 100 evra. Oni se uglavnom lako povezuju na pametni telefon i odatle prebacuju podatke na server, na obradu i vizuelizaciju.

Uz pomoć pametnog telefona i mini-štampača, rezultati mogu odmah da se nađu i na papiru Baš tu je problem za kritičare QS - za njih je to isuviše opasno. Oni strahuju da će te podatke korisititi i neko drugi, možda bolnice prilikom naplaćivanja.

Doktora Kaja Zostmana iz berlinske klinike "Šarite" brine rizik po zdravlje: "Vidim da je mana u tome da korisnik može teoretski sam sebe da dovede do bolesti, zbog pogrešnog tumačenja tih podataka". Čak i najsavesniji "self-traker" može sebi da postavi pogrešnu dijagnozu.

Ali, doktor Zostman vjeruje da QS ima veliki potencijal za poboljšanje zdravlja. "Za nas ljekare je naravno jako važno da potvrdimo ono što kaže pacijent. To znači, kada pacijent sa hroničnim oboljenjem sakuplja podatke i podijeli ih sa nama, i onda zajedno diskutujemo o njima, onda je to vrlo važno. Time se mogu smanjiti rizici po zdavlje i poboljšati fizičko stanje, slično kao meditacijom. Kada čovjek prvi put obrati pažnju na svoj srčani ritam, počinje i da upravlja njime, i to u principu vodi do smanjenja stresa", kaže Zostman.

Poboljšanje života putem brojeva - za mnoge to zvuči isuviše apstraktno i tehnički. Ali oni koji svakog dana staju na vagu, bilježe visinu svoje djece na dovratku ili mjere sebi temperaturu, imaju makar nekakvu predstavu kako se život "pakuje u brojke".

Florijan nema jasan odgovor na to koliko vrijede brojevi kojima se mjeri kvalitet života. Ipak, smišlja novu aplikaciju: pratiće ravnotežu rada i slobodnog vremena. "Kvalitet pre kvanteta" - to može biti sledeći moto.

(MONDO)