Roditi se kao djevojčica ili dječak puka je biološka činjenica
Koliko će sin, na primjer, izrasti u muškarca u psihološkom smislu, zavisi od porodice i kulture u kojoj je odrastao.
Kada je društvena uloga muškarca jasno definisana, kao što je to slučaj u mnogim društvima, onda dječaci gledajući u starije osobe muškog pola, polako usvajaju karakteristike muške polne uloge. Tako postaju muškarci na način definisan datom kulturom.
Glavni dio ovog procesa je odnos sina i oca (ili muškarca u ulozi oca). Dječak koji voli svog oca želi da jednog dana bude kao on. I zato je za dječaka otac uzor, onaj u koga se gleda, sa kojim se poistovjećuje, od koga preuzima 'muške' osobine i ponašanje.
A kada je otac odsutan ili premalo prisutan, ovaj proces je poremećen. Često su dječaci premalo izloženi muškim uzorima, a previše ženskim. Posljedica je 'feminizacija' savremenog zapadnog društva.
Glavni problem je nedovoljan kontakt sinova i očeva, i to ne onih razvedenih. Istraživanja pokazuju da je savremeni otac sve više odsutan od kuće, da odlazi rano, vraća se kasno, tako da je tokom radnog dana u kontaktu sa djetetom u prosjeku manje od jednog sata. Nedovoljno da bi sin upio dovoljno materijala – da bi snimio oca i njegove reakcijeu različitim situacijama.
Da bi se dječak mogao poistovetiti sa ocem, između njih ne bi trebalo da bude suviše velika razlika u godinama. Dječaku od četiri ili pet godina teško je da se poistovjeti sa svojim ocem koji je zakoračio u petu deceniju. Takvom dječaku će nedostajati reakcije oca kada kada je bio mlađi. A upravo takvih očeva je danas sve više.
Mnoge tate se danas ponašaju kao mame – muške mame.
Fragmentacija polnih uloga se odražava i na iz njih izvedenim ulogama mame i tate. Sve je više tata koji nude samo ljubav, i mama koje su prisiljene da preuzmu tradicionalno muško disciplinovanje djeteta. Kada tata samo voli, a mama je ta koja vaspitava, dijete ima mušku mamu i ženskog tatu, piše "Politika".
Proces identifikacije se najbolje odvija u porodicama sa više djece, sinova. Tada se mlađi ugleda na starijeg, a ovaj na još starijeg, koji se, opet, ugleda na oca. U porodicama sa jednim djetetom, kakvih je sve više, takva mogućnost ne postoji.
Dječacima ne ide u prilog ni nedostatak muških uzora među rođacima. Uvjek prisutni djedovi su prestari. Ujaci, stričevi i braća koja nisu rođena, često su distancirani i pomalo odrođeni, zaokupljeni svojim životom.
S druge strane, dječak je u intenzivnom kontaktu sa majkom, bakom, tetkom… Do puberteta uglavnom je okružen ženskim likovima: vrtić, škola…
I zato očevi - uhvatite svoje sinove za ruke i povedite ih u svijet da im ga pokažete.
(MONDO)
