Braća Miloš i Aleksandar Simović, nekadašnji pripadnici "zemunskog klana", služe višegodišnje kazne za brutalna ubistva, otmice, kao i zbog učešća u ubistvu premijera Srbije Zorana Đinđića.
Aleksandar Simović (45), uhapšen je još 25. novembra 2006. godine u stanu na Novom Beogradu dok je bio sa suprugom Zoranom. Bio je sedam godina u bekstvu, a policija je uspela da ga locira i uhvati posle sukoba sa Sretkom Kalinićem.
Prvu presudu braća su dobila za kidnapovanja. Zbog otmice Miroslava Miškovića, Dragoslava Vukovića i Milenka Aleksića, 2003. godine, Aleksandar je dobio osam godina zatvora. Zajedno sa bratom, osuđen je i za napad na prostorije lista "Dan" i autoservis "Aca". Kada se sve skupi, Aleksandar Simović osuđen je na 35 godina robije zbog devet ubistava, pokušaja ubistava i tri otmice.
Miloš Simović (42), mlađi brat, član "zemunskog" klana je bio od osnivanja. U ruke srpske policije upao je posle ilegalnog prelaska granice sa Hrvatskom, kod mjesta Morović. Jedan od najopasnijih članova ganga i desna ruka Dušana Spasojevića Šiptara bio je upravo - Miloš.
On je u odsustvu osuđen za ubistvo Željka Bodiša, Todora Gardaševića, Srđana Ljujića, Zorana i Sredoja Šljukića, Željka Škrbe, Nenada Batočanina, Ivice Jovanovića, Zorana Uskokovića Skoleta, Jovana Guzijana, Rada Cvetića, Branislava Lainovića, za dizanje u vazduh firme "Difens", otmice Suvada Musića, Vuka Bajruševića i Milije Babovića, kao i za učešće u pripremi atentata.
Apelacioni sud u Beogradu odbio je sve žalbe i pravosnažno osudio na po 40 godina Miloša Simovića i Sretka Kalinića zbog niza ubistava, otmica i drugih krivičnih djela koja su izvršili kao pripadnici "zemunskog klana". Uloga Miloša Simovića u tim ubistvima bila je da sa još nekoliko pripadnika klana prati žrtve i o njihovom kretanju obavještava Kalinića.
Braća u istom zatvoru, ali ne smiju da se vide!
Inače, ova braća godinama se nisu vidjela iako kaznu služe u istom zatvoru, pošto ih drže u odvojenim sektorima! Otac im je preminuo 2013. godine, a njegovom pogrebu nisu prisustvovali ni Miloš ni Aleksandar iz bezbjedonosnih razloga. Nešto kasnije, pojavila su se saznanja da je Miloš Simović izveden iz zatvora u najvećoj tajnosti kako bi obišao grob pokojnog oca, gdje se isplakao.
Braća su se srela samo jednom prilikom, i to čak 2012. godine u sudnici Centralnog zatvora u Beogradu, što je bio prvi put da se vide posle više od šest godina!
"Čim je Miloš uveden u boks u kojem je na klupi za optužene sjedio Aleksandar, jedan drugome su skočili u zagrljaj! Braća su ljubila jedan drugog po licu i glavi, bez riječi su se grlili, a onda je Aleksandar obrisao Milošu suzu s lica", ispričao je tada izvor "Kurira" i dodao da je susret dvojice Simovića iz publike posmatrala njihova majka, koja nije mogla da zaustavi suze.
Susret braće Simović dogodio se pošto je Aleksandar sjeo na optuženičku klupu zbog optužbe da je ubio svjedoka-saradnika Zorana Vukojevića Vuka 3. juna 2006. u Beogradu. On je negirao optužbe, ali su mnogo više pažnje od njega izazvali svjedoci Miloš Simović i Sretko Kalinić. Njih je sud suočio zbog različitih iskaza. Kako je od njihovog poslednjeg susreta prošlo devet godina, Aleksandar Simović svakog dana moli samo za jedno - da ga stave blizu brata.
Aleksandar je prošle godine prebačen iz strogo čuvanog Sedmog paviljona u "Zabeli" u paviljon sa blažim režimom.
"Aleksandar se pristojno vladao i bio je dobar osuđenik u Sedmom paviljonu, u kojem je tretman stroži. Posle premještaja je dobio cimera i može da ima radnu obavezu. U tom dijelu je i bazen. Tamo robija i Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam", rekao je tada izvor za "Alo".
Miloš se i dalje nalazi u "Alkatrazu", najstrožem dijelu požarevačke "Zabele".
Izvor: Printscreen/MUP Srbije/videoMržnja između Kalinića i braće Simović
Milošu Simoviću se trenutno sudi i za pokušaj ubistva ozloglašenog ubice "zemunskog klana" Sretka Kalinića. U periodu dok su Simović i Kalinić bili u bjekstvu zbog potjernice raspisane za njima od strane srpskih pravosudnih organa, navodno je Simović pokušao da ubije Kalinića 2010. godine dok su bili u Hrvatskoj. Kako su ranije rekli pred sudom, došlo je do svađe prilikom roštiljanja na jezeru Rakitje, pa je Simović pucao u Kalinića u stomak i grudi i pobjegao. Kalinić je završio u bolnici u Zagrebu, a nakon oporavka izručen je Beogradu. Simović je uhapšen dva dana kasnije u blizini granice sa Hrvatskom, kada je uhapšen i zatvoren.
Na današnjem suđenju, Kalinić i Simović su se prvi put posle dužeg vremena našli "oči u oči", pa su napravili haos u sudnici, a Sretko Kalinić je odbio da svjedoči protiv Miloša Simovića.
Kalinić je ranije pričao na pogrdan način da su braća Simović počeli kriminalnu karijeru kao sitni lopovi.
"Ljudi po Zemun polju nisu mogli ostaviti lopatu, grabulje, što god nađu sve pokradu, a kad kući donesu agregat, onda ih majka časti kohom. Imali su kući više lopata od Kineza koji prave auto-puteve kod nas. Bili su puka sirotinja. Kad su upoznali Dušana (Spasojevića "Šiptara"), naučio ih je da kradu kola i dovoze ih njemu, tad su počeli da zarađuju nešto", naveo je tada Kalinić.
On je dodao da je jednom prilikom bio u kući Simovića.
"Bio sam kući kod Derpeta Glavatog i Ace Simovića. To su zidovi ispucali na kući ko da su je sagradili na granici, gdje se sudaraju najaktivnije tektonske ploče", tvrdio je Kalinić.
Kalinić je ubio, ne ja - zahvalite se mom bratu što je u zatvoru!
I Aleksandar Simović ne misli lijepo o Kaliniću za kojeg je tokom svog suđenja rekao da je on ubica svjedoka - saradnika Zorana Vukojevića Vukojevića za kojeg se Simović tereti.
"Ubistvom svjedoka - saradnika bih naškodio samom sebi jer sam svojevremeno preko Vukojevića davao novac na kamatu, da se ne bi znalo čiji je. Isto to je radio i pokojni Dušan Spasojević", rekao je Aleksandar Simović i dodao:
"Vukojevića je ubio Sretko Kalinić, a ne ja. Molim vas da mi ne bojite ruke u crveno, nikada nikoga nisam ubio. Siguran sam da će optužba protiv mene biti odbačena. U suprotnom, to će biti katastrofa i za mene i za sudstvo", rekao je Simović 3. juna 2006. u završnoj riječi.
On je Kalinića uporedio sa Norvežaninom Andersom Beringom Brejvikom, masovnim ubicom, i nazvao ga "srpsko-hrvatskim Brejvikom". Prema optužnici, Vukojević je ubijen iz osvete jer je svjedočio protiv zemunskog klana, ali i iz koristoljublja, jer je navodno, čuvao veću svotu ove kriminalne grupe. Simović je dodao i da Kalinić mrzi cijelu njegovu porodicu.
"Nisam imao nijedan razlog da mu naškodim! Želio sam da pomognem u rasvjetljavanju tog zločina, ali i niza drugih, iza kojih stoji Kalinić, kao i ubistva Ilije Novovića, koje nije riješeno. Kalinić mrzi mene, moju porodicu i brata Miloša, jer misli da je zbog njega u zatvoru. Teba da se zahvalimo mom bratu što je Kalinić u zatvoru, kao i bogu što nije uspio da iz njega pobjegne", rekao je Simović u završnoj riječi.