"Vrijeme koje je prošlo dalo je veliku satisfakciju za nacionalnu politiku koju su vodili Slobodan Milošević i Socijalistička partija Srbije, naročito koja se ticala Kosova i Metohije i Republike Srpske", rekao je tom prilikom lider socijalista Ivica Dačić.
On je istakao da su gradjani od 9 do 15 sati obilazili grob Miloševića i odali poštu, polaganjem cvijeća.
U Domu kulture u Požarevcu održana je promocija knjige "Ubistvo u Hagu" Velka Vlkanova, univerzitetskog profesora, predsjednika bugarskog Savjeta za mir i kopredsjednika Medjunarodnog komiteta za odbranu Slobodana Miloševića.
Milošević je od infarkta umro 11. marta 2006, u pritvorskoj ćeliji Tribunala u Hagu. Sudjeno mu je u Hagu za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti na Kosovu i Hrvatskoj i genocid u Bosni i Hercegovini.
Milošević je umro od infarkta u svojoj ćeliji u pritvoru Haškog tribunala, gdje mu je suđeno za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti na Kosovu i Hrvatskoj i genocid u Bosni i Hercegovini.
Pošto beogradske i republičke vlasti nisu dale potrebne dozvole koje su tražili porodica i visoki funkcioneri Socijalističke partije Srbije da se Milošević sahrani u Beogradu uz državne počasti, sahranjen je u dvorištu porodične kuće svoje supruge Mirjane Marković u Požarevcu.
Poslije višečasovnih oproštaja i govora, u Beogradu i Požarevcu, sahrana je obavljena u sumrak. Sahrani, koja je obavljena bez vjerskih obreda, nije prisustvovao niko od članova najuže porodice, jer, kako su naveli, nisu dobili dovoljne bezbjednosne garancije.
Miloševićeva supruga Mirjana Marković napustila je zemlju 23. februara 2003, a sin Marko, odmah pošto je Milošević 5. oktobra 2000. bio prinuđen da prizna poraz na izborima za predsjednika SR Jugoslavije. Oboje danas žive u Moskvi, a kćerka Marija u Crnoj Gori.
Protiv Mirjane Marković pokretnut je sudski postupak za zloupotrebu službenog položaja i za njom je raspisana potjernica. Potjernica je raspisana i za Markom Miloševićem kome se sudi u odsustvu u Požarevcu po tužbi trojice "Otporaša".
Sahrani su prisustvovali najviši funkcioneri SPS, izuzev potonjeg predsjednika socijalista Ivice Dačića, kao i zamjenik predsjednika SRS Tomislav Nikolić, predsjednik ruske Komunističke partije Genadij Zjuganov, bivši predsjednik ruske Dume Sergej Baburin i ruski general Leonid Ivašov, te bivši američki državni tužilac Remzi Klark.
U dvorištu porodične kuće Miloševića bilo je oko 50 ljudi, a spisak prisutnih napravljen je po želji Mirjane Marković. U dvorištu su bila i djeca obučena u vojne uniforme, koja su istog dana držala počasnu stražu pored kovčega na platou ispred Skupštine Srbije.
Tijelo Slobodana Miloševića dopremljeno je iz Haga u Beograd 15. marta 2006, a narednog dana je bilo izloženo u Muzeju "25. maj" u okviru muzejskog kompleksa na Dedinju, protivno volji direktorke te ustanove Ljiljane Cetinić.
Više hiljada ljudi obišlo je u mimohodu njegove posmrtne ostatke. Istog dana više od 50.000 pristalica bivšeg predsjednika Srbije i Jugoslavije okupilo se ispred Skupštine SCG u centru Beograda, gdje je na pokrivenoj bini bio izložen kovčeg sa njegovim posmrtnim ostacima.
Saradnici i prijatelji Miloševića poručili su okupljenima da će nastaviti njegov put, optužujući Haški tribunal, svjetske sile i demokratske snage u zemlji za njegovu smrt.
Njegov vrtoglavi uspon ka vlasti počeo je 28. juna 1989. nakon govora na Kosovu, u Gazimestanu, gdje je održana velika proslava 600 godina kosovske bitke, na kojoj je prisustvovalo oko milion ljudi.
Bio je neprikosnoveni lider Socijalističke partije Srbije (SPS), dva puta predsjednik Srbije, a potom predsjednik SRJ.
Na Osnivačkom kongresu SPS, jula 1990. godine, izabran je za prvog predsjednika te stranke nastale ujedinjenjem Saveza komunista Srbije i Socijalističkog saveza radnog naroda Srbije.
Na čelu SPS-a bio je do maja 1991. godine, kada je, zbog obavljanja funkcije predsjednika Srbije, odstupio sa funkcije predsjednika Socijalističke partije Srbije.
Za predsjednika SPS ponovo je izabran na II kongresu te stranke, krajem oktobra 1992. godine i na funkciji ostao do smrti.
Po odluci tadašnje Savezne vlade, predvodio je delegaciju SRJ u kojoj su bila po tri člana iz SRJ i Republike Srpske na pregovorima u Dejtonu, SAD, novembra 1995. godine.
U tom svojstvu parafirao je i Sporazum o miru u BiH, koji je postignut 21. novembra, i potpisao ga 14. decembra 1995. godine u Parizu.
Desetogodišnja autokratska vladavina Slobodana Miloševića završena je krajem 2000. pobjedom udružene demokatske opozicije (DOS) na izborima za predsjednika SRJ.
Ne želeći da prizna poraz, do tada vladajuća SPS i njen lider Milošević izazvali su postizbornu krizu koja je zaprijetila građanskim ratom u Srbiji. Kriza je okončana 5. oktobra nakon masovnih protesta građana širom Srbije.
Milošević je uhapšen 1. aprila 2001. po optužnica koja ga je teretila za finansijske malverzacije, a 28. juna izručen je Haškom tribunalu, pred kojim je, zajedno sa još četvoricom visokih funkcionera SRJ i Srbije dvije godine ranije optužen za zločine protiv čovečnosti i ratne zločine na Kosovu i u Hrvatskoj, kao i za genocid u Bosni i Hercegovini.
Autor je knjige "Godine raspleta", koja je prevedena na nekoliko stranih jezika. Milošević je iza sebe ostavio suprugu Mirjanu Marković, kćerku Mariju i sina Marka.(agencije/MONDO)