Iako se u srpskim pekarama proizvodi najnekvalitetniji hleb u Evropi, prosječan stanovnik Srbije godišnje pojede 105,9 kilograma hleba
Svaki stanovnik Srbije u prosjeku godišnje pojede 105,9 kilograma hleba, što je tri puta više od evropskog prosjeka. Da je proizvodnja hleba unosan biznis potvrđuje i podatak da u Srbiji ima više od 7.000 zanatskih pekara. Međutim, retko ko zna da se u većini tih pekara proizvodi najnekvalitetniji hleb u Evropi. Pekari podvaljuju na više načina, a najgore je što u testo ubacuju nedozvoljene boje da bi hleb izgledao kao crni, iako je bijeli, pišu "Novosti".
Male pekare su glavni krivci za nekvalitetne pekarske proizvode. One zakidaju kupce na više načina zbog čega imaju i prilično dobru zaradu.
"Gramaža je najlakši način da se nešto naplati više nego što treba, da se smanji težina, a da cijena ostane ista ili čak veća. U tome im pomažu razni aditivi, koji najčešće nisu štetni, ali povećavaju volumen proizvoda i poboljšavaju njegov izgled. Imate utisak kao da ste kupili nešto veliko, a u stvari u ustima vam je nešto kao pjena. Zatim, umjesto brašna tip 500 stavljaju tip 600, koji je jeftiniji i nekvalitetniji. Tu su i nedozvoljene boje da bi hleb izgledao kao crni, a u stvari je bijeli", kaže sagovornik "Blica" iz pekarske industrije.
Više prevara, definitivno, može da se izvede kod peciva jer tu ima mnogo različitih proizvoda kod kojih se može varati i sa težinom i sa izgledom. o tome da je glavna zarada pekara na pecivu govori i podatak da većina proizvodi vrlo malo hleba. Ali i kod hleba se smanjuje težina, pa, na primjer, vekna od 500 grama obično ima 480 ili 490 grama. Pekari se brane da vekna, prema propisima, može da kalira do pet odsto.
Prevare sa crnim hlebom prilično su česte, pa nije čudo što u Generalnom inspektoratu Ministarstva poljoprivrede kažu da se crni hleb u Srbiji ne proizvodi.
Pravilnikom o kvalitetu žita, mlinskih i pekarskih proizvoda definisano je da se crni hleb pravi samo od brašna tipa 1100, koje se više ne melje u mlinovima. To brašno dobija se mlevenjem cijelog zrna pšenice, u njegov sastav ulazi i omotač i klice zrna pšenice. Kod bijelog brašna klice i omotač se odvajaju, a zatim se pšenica melje.
Šta mi to onda svako jutro kupujemo u prodavnicama misleći da uzimamo zdrav crni hleb bogat balastnim materijama, mineralnim materijama, proteinima? Odgovor je - vekne napravljene od bijelog brašna u koji se dodaje ražano, heljdino brašno, prepržen slad, kakao... Tako se postiže samo izmjena boje, a vekna ima sve karakteristike bijelog hleba.
"To je klasična obmana potrošača. Pekari se vode ekonomskom računicom, jer da bi se proizveo crni hleb od integralnog brašna potrebno je više truda, teže ga miješaju mašine, potrebno je više radne snage i proizvod nikada ne može biti mekan, elastičan kao bijeli. Zato pekari boje bijelo brašno i tako obmanjuju ljude", objašnjava za "Blic" Jasna Mastilović, direktorka novosadskog Instituta za prehrambenu tehnologiju.
Ona kaže da je baš zbog nezainteresovanosti proizvođača integralno brašno T1100 prestalo da se proizvodi u velikim mlinovima. Brašno dobijeno mlevenjem cijelog zrna pšenice još se ponegdje melje u mlinovima na kamen. No i to je problematično, jer mali mlinovi nemaju čistionice, tako da u brašno ulaze i razne nečistoće. Ovogodišnje ispitivanje kvaliteta hleba, koje je radio Pokret za zaštitu potrošača Beograda u saradnji sa Privrednom komorom Beograda, pokazalo je da je kvalitet hleba opao u zoni odličnog i vrlo dobrog kvaliteta za šest, odnosno pet odsto u odnosu na prošlu godinu.
Generalnom inspektoratu Ministarstva poljoprivrede stalno se javljaju nezadovoljni potrošači sa pritužbama da su u hlebu našli šrafove, ostatke platnenih vreća i razne druge nečistoće. Smetaju im i spljoštene, nedopečene vekne, koje se mogu vidjetu u rafovima prodavnica.
(MONDO)