Ona je jednom socijalisti rekla da je dobila račune koje u inostranstvu imaju srpski tajkuni političari. Taj iz SPS rekao ministru iz DOS: „Borka je dobila sve račune i sad će vam svima je*ati i oca i majku.“ Posle tri dana je ubijena
Nekadašnja direktorka Beogradske banke Borka Vučić, koja je devedesetih važila za bankarku tadašnjeg predsednika Slobodana Miloševića, nije 2009. godine poginula u saobraćajnoj nesreći, već je ubijena, zato što je dobila sve tajne račune političara i biznismena kod kojih je završio novac koji je devedesetih iznet na Kipar. To u nastavku ekskluzivne ispovesti za Kurir otkriva Nenad Đorđević, osnivač i prvi predsednik Jugoslovenske levice (JUL).
Nekadašnji bliski saradnik i prijatelj Mire Marković, supruge predsednika Jugoslavije, govori za Kurir i o političkim ubistvima devedesetih, pokušajima da i njega likvidiraju, Petom oktobru, raspadu države... Devedesete godine su, kaže, bile „nevrijeme istorije“.
Gdje su završile pare koje je Miloševićev režim devedesetih iznio na Kipar?
"Novac jeste iznošen na Kipar. I samo ću vam jedno reći: Borka Vučić je ubijena, i to kad je jednom političaru iz SPS rekla da je od Dejvida Rokfelera (američki bankar i jedan od najbogatijih ljudi na svetu, prim. nov.) i Jevgenija Primakova (ruski političar, šef KGB, diplomata i ekonomista, prim. nov.) dobila sve račune koje u stranim bankama imaju naši tajkuni i političari. Taj političar iz SPS je onda rekao jednom ministru iz DOS: „Borka je dobila sve račune i sad će vam svima je*ati i oca i majku.“ Posle tri dana je ona ubijena. Zaključak donesite sami. Ne optužujem nikoga, samo kažem šta se desilo. Onda je sve zataškano, piše Kurir.
Govorili ste da su i vas htjeli da ubiju. Ko i zašto?
"Htjeli su i mene da ubiju više puta, u Rimu i u Crnoj Gori, ali ja sam imao dobre izvore i znao sam da se zaštitim. Sve je bilo u organizaciji Vlajka Stojiljkovića i Radeta Markovića. To počne tako što Mira i Sloba kažu nešto loše o meni ili nekom drugom, što je ovoj dvojici bilo sasvim dovoljno da krenu u realizaciju ubistva. Čak su jednom planirali da me u Crnoj Gori stave u helikopter, odvezu iznad kanjona Tare i bace. Tada je tu bio uključen i Milorad Ulemek Legija. Mira je Legiji rekla da lete visoko helikopterom da bi mi srce stalo kad me izbaci, da me manje boli kad padnem dolje. Vlajko je više puta htio moju glavu da pokloni Miri za rođendan, pa onda za Slobodanov rođendan, godišnjicu JUL..., piše Kurir.
Ko je naređivao politička ubistava devedesetih?
"Uvijek je i u svim državama na svijetu bilo političkih ubistava. Pitanje je samo da li je to bilo sporadično, u interesu države ili pojedinaca. Primjera radi, jedan od najvećih svjetskih terorista Karlos bio je sedamdesetih ranjen u Beču, odakle je prebjegao u Sloveniju, gdje smo ga mi pokupili i izliječili u Beogradu, zbog čega je htio da nam zahvali. Kazao je kako bi volio da vidi predsjednika Josipa Broza Tita. Otišli smo kod njega i Karlos ga je pitao kako bi mogao da se oduži, a on mu kaže:
„Vidi, postoje neke ustaše koje nam kvare političke odnose sa svim našim prijateljima i državama, ubili su nam ambasadora Vladimira Rolovića u Švedskoj, bilo bi dobro kada bi ih malo doveo u red.“ Posle 25 dana, više nikad nismo imali probleme sa ustašama. Znam mnogo ljudi koji su radili u službi bezbjednosti Jugoslavije i znam koliko su naloga davali da se ljudi likvidiraju, tu je bilo kriminalaca, lopova, probisveta... Tako je bilo i u Titovoj Jugoslaviji, a i kasnije."
Dug je spisak ubistava tokom devedesetih. Ubijen je novinar Slavko Ćuruvija..
" Znam da je Ćuruvija bio više puta opomenut da ne priča ono što čuje kod Mire i Slobe, kod kojih je često išao. Ali on je imao veliku želju da objavi sve što čuje, to ga je i koštalo glave. Ubila ga je država, a ko je tačno to naredio - ne znam", piše Kurir.
Zatim, ubijen je i Ivan Stambolić...
" Postojao je sukob Mire i Slobe s njim. Više Mire nego Slobe. Kad je ona došla kod mene u JUL, rekla je:
„Dobro je da si napravio tu partiju, jer sam se plašila da bi to uradili Latinka Perović i Ivan. Nesporno je da su oni komunisti i ljevičari, ali sada, kad je zauzet taj prostor, neće moći da uđu u politiku.“ Stambolićeva je greška bila što je ušao za poslanika Savezne skupštine, jer je tako mogao da bude izabran i za predsjednika Skupštine ili na neku drugu političku funkciju. Postojao je kod Mire i Slobe strah od njega. Reći ću i ovo: posle Drugog svetskog rata su postojale dvije dinastije u Srbiji - Markovići i Stambolići. To je bio dinastijski sukob, piše Kurir.
Stradali su i članovi SPO u atentatu na Ibarskoj magistrali, kad je pokušano ubistvo Vuka Draškovića...
"To uopšte nije bio pokušaj ubistva Vuka Draškovića, to je bilo direktno ubistvo Daninog brata Veselina Boškovića. On je prema mnogima bio korektan, ali je mnogo uzimao i za sebe.
Nesporno je da je šef DB s kraja devedesetih Radomir Marković bio glavni organizator mnogih zločina. Sudske presude to potvrđuju.
"Rade Marković robija zbog svoje gluposti. On nikad nije bio dobar policajac, loš je čovjek, narcisoidan tip, htio je da otima, da uzima sve za sebe... Bio je u odnosu s Marijom Milošević, tako je prihvaćen u porodici, a posle toga je učio Marka Miloševića da puca, vodio ga je u lov. To su bile zasluge zbog kojih je napredovao. A sve što je počinio bilo je onako uzgred, da bi se dodvorio porodici Milošević.
I tadašnji ministar policije Vlajko Stojiljković je, takođe, bio više nego vjeran Miloševiću i Markovićevoj.
"Vlajko je stajao iza nekih stvari, to nije sporno. Bio je lud. Svoju ženu je zdravu poslao u ludnicu da bi mogao da bude s nekom ljubavnicom. Ona se tamo objesila. Na kraju se Vlajko ubio, ubio mu se i sin.