Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić govorio je pred više hiljada okupljenih Srba u Kosovskoj Mitrovici. Ovo su poruke iz govora koji je najavljivan kao istorijski...
Predsjednik Srbije pred više hiljada građana u sjevernoj Mitrovici poručio je okupljenim građanima da želi Srbiju koja više neće gubiti ljudske živote u ratovima, već uspješnu Srbiju u kojoj će se umjesto pušaka i oružja koristiti udžbenici i lap-topovi.
On je ukazao na istorijske zablude kroz koje je prolazio srpski narod i greške koje su pravljene u prošlosti.
"Moja je namjera da pobijedimo, da više nikada ne gubimo i da Srbija pobijedi bez krvi, mrtvih, užasa i grobova", odjekivala je jedna od ključnih poruka Vučića Mitrovicom.
Da sam spominjao puške, znam da bih dobio više aplauza, ali birali ste me za život a ne za smrt....još jedna je od važnih rečenica!
O rješenju za Kosovo kaže - "Nemamo nikakav nacrt rješenja, nismo ni blizu njega i nisam povodom toga nikakav optimista. Ali moramo da nastavimo da razgovaramo..."
Nije tačno ni da se Srbija sprema da prizna nezavisnost Kosova, poručio je Vučić i dodao da se nada se da će za 10 do 20 godina biti pronađeno kompromisno rješenje.
Evo i drugih detalja iz obraćanja srpskog predsjednika:
"Naš posao je da nastavimo da se borimo, da promijenimo sliku o sebi i ugao na koji se gledaju na stvari na Balkanu. Hvala vam što ste u ovolikom broju došli da čujete svog predsjednika, hvala vam što ne odustajete i gledate u budućnost, našu srpsku, i Srbije, ali i neohodnost našeg zajedničkog života sa Albancima, poručio je Vučić okupljenima.
Danas imam veću odgovornost neko ranije, dobio sam najveće povjerenje našeg naroda na Kosovu, to me oobavezuje da se borim za sve vas. Prethodna dva dana slušao sam naše ljude, njihove muke. Obaveza je moja da ćemo i u dobru i zlu biti uz vas, srpski narod na Kosovu i Metohiji.
Došao sam i da vam kažem istinu o našoj teškoj poziciji - oči u oči , licem u lice...
Počeću od najtežeg dijela - iluzije da smo nadmoćni, a drugi slabiji gluplji i nesposobniji od nas.
Slobodan Milošević kada je okupio hiljade na Gazimestanu dočekao je kraj govora - pjevali su horski sa vjerom i ubjeđenjem, sa zanesenjem "Ko to kaže, ko to laže Srbija je mala"....A onda smo imali ratove, Srbi ginuli za Knin, za Sarajevo, za Prištinu. U Kninu se vijori sada zastava šahovnica, u Sarajevu i na Kosovu je sve manje Srba.
Zato što nismo shvatili poziciju Srbije u svijetu i uvijek vidjeli i slušali sebe, drugi nas nisu zanimali. Milošević bio veliki srpski lider, ali su nam rezultati bili mnogo lošiji. Zbog toga smo platili najvišu cijenu.
I nismo zbog toga postali veći. Danas bez kapi krvi postajemo veći - Srbija ulaže u život, djeca nam rastu - ne sahranjujemo ih posle bombardovanja, oslanjamo se na rad i knjige, a ne na puške. Svakoga dana smo sve uvaženiji u svijetu. Hvala prijateljima iz Rusije koji su bili uz Srbiju i kada niko nije. Zbog naše odgovornije politike možemo jasno da biramo put u Evropu, ali i jasno da kažemo da ne želimo u NATO jer želimo neutralnost, ali i čuvamo uspomenu na stradale 1999.
Istina nije slatka i zgodna za uši. Od mnogih sam proglašen za izdajnika.
Ti ljudi neće da stanu u vlast, neće da vam pogledaju oči.
I taj Tači ne voli mene, ali ni ja njega, ali ako je Stefan Nemanja mogao sa omčom oko vrata da pregovara sa neprijateljima, mogu i ja bez omče da pregovaram sa svima...
Po bilo koju cijenu i opšte mržnje ka meni, i da me sjutra strijeljaju, zato što znam razliku između salonskog i pravog patriotizma. Za mene postoje dvije stvari koje neću - Neću da radim protiv svoje zemlje niti ću da lažem svoj narod. Moj posao je realnost, a ne u nekoj nebeskoj Srbiji. Nemam ja gore više koga da šaljem na nebo, sa neba se ljudi ne vraćaju....
A nema nas, prijatelji to je realnost, ne rađamo se dovoljno, napuštamo sela kao što su davno počeli Srbi da napuštaju Kosovo. Tri puta više prije nepunih 30 godina bilo je Srba na Kosovu. Neću da vas huškam i obećavam oružje i municiju, ali neću dozvoliti ni da oružje huškaju protiv vas. Hoćemo vas žive, srpsku djecu, puteve, fabrike, udžbenike, sve ono zbog čega možete da ostanete - ne na nebu, već ovde na KIM...
Ako možemo za mir da načinimo kompromise i mi i Albanci - uvijek ću to da uradim.
Nemojte da plašite ljude, posebno vi u Beogradu koji kukate zbog gubitka Kosova, a djecu ste poslali u inostranstvo.
Odmah da vam kažem za one koji danima ponavljaju laž kako se neko spremio i mora do Nove godine da prizna nezavisnost Kosova - moram da kažem to je notorna laž, jedino što želimo je da dođemo do kompromisnog rješenja.
Ostali smo bez značajnih teritorija, kad izgubite rat za to se plaća cijena, visoka, najviša.
A mi Srbi pravimo se da se ništa nije dogodilo.
Jesmo li mi isporučili našeg predsjednika Slobodana Miloševića, vojne i političke generale - Ojdanića i Vladimira Lazarevića, i Sretena Lukića? Svi koji su to činili bi da nam drže patrioteske lekcije.
Hoćemo li dogovor sa Albancima ili produžetak agonije, za godinu, pet ili dest. Imamo li ikavu šansu ovdje na Kosovu bez dogovora?
Kao predsjednik Srbije upravo zato nisam htio da zabijam glavu u pijesak. Nacrt rješenja u Briselu - da li postoji, pošto o tome bruji cio svijet, najotvorenije ovdje vam kažem - nemamo nikakav nacrt rješenja, nismo ni blizu njega i nisam povodom toga nikakav optimista. Ali moramo da nastavimo da razgovaramo.
Pomislimo li mi Srbi - imamo li ikakve krivice? Albanci danas se ponašaju kao Srbi nekada, srpski jezik ih sve manje zanima.
Šta je moja ideja za sjutra i budućnost Srbije - da sačuvamo naš narod, naše institucije, mir i uspostavimo mostove povjerenja prema Albancima, sve drugo nas šalje u ambis i katastrofu.
Neko će u budućnosti morati da postigne kompromis sa Albancima, priče da ćemo da im vratimo milo za drago - priče su za malu djecu!
Rješenje nije na vidiku ali se nadam da ga makar u 10-20 godina bude.
Došao sam sa investicionim planom za 10 srpskih opština, kako da obnovimo ekonomiju, ulagaćemo stotine miliona eura u naše bolnice, Trepču....Moramo da obiđemo svako selo i omogućimo ljudima posao i to niko ne može da nam zabrani.
Srpska privreda najbrže rastuća u regionu, javni dug pada, spremni smo da vam pomognemo više nego ikada...
Hoćemo da vam pomognemo da ostanete na svojim ognjištima uz pomoć i podršku Srbije.
U narednim danima dobićete sav novac za investicije.
I tu nema nikakvih mitskih granica. Kad kažemo da hoćemo dogovor, kompromis, a ne diktat...
Nisam spreman da vas obmanjujem, mnogo toga ćemo morati da žrtvujemo, mnogo će vode proteći dok dođemo do dogovora.
Potrebni ste cijeloj našoj Srbiji koja vas ovde najugroženije moli da ostanete na svojim ognjišrtima, da zajednički putujemo u budućnost.
Ubeđen sam kada prođe sve ovo i ugase se lomače jednog dana - da ćete bar vi junaci Kosova i Metohije znati šta sam uradio i za vas i za otadžbinu i svako dijete koije se sjutra rodi, svaka nova škola i bolnica biće dokaz da smo radili pravu stvar.
Moja je namjera da pobijedimo, da više nikada ne gubimo i da Srbija pobijedi bez krvi, mrtvih, užasa i grobova. Da osvoji budućnost, radom, znanjem, djecom...takve bitke su pred nama. Malo nam je života ostalo u Srbiji i moramo da ga čuvamo, biološki kao narod smo pred ambisom, kao da nas nešto vuče da napravimo taj besmisleni korak.
Ubio nas je 20 vijek. ni narednih dva vijeka nećemo moći da nadoknadimo ljude koje smo izgubili. Dajte da nešto uradimo, da znamo gdje smo, šta hoćemo i gdje idemo.
Da sam spominjao puške znam da bih dobio više aplauza, ali birali ste me za život a ne za smrt. Ne želim da učestvujem u stvaranju Srbije ako to ne mora da bude tako i u čiju se budućnost ide u čizmama i puškom ruci...
To vam nudim danas.
I za kraj moj odgovor svima koji misle da srpskom narodu mogu da prijete i progone naš narod - Srbija to neće dozvoliti nikome.
I još nešto da vam kažem - kada budemo imali o nečemu da vas obavijestimo - nećemo to reći ni u Beogradu ni Briselu, već vama ovdje u Kosovskoj Mitrovici.
"Živela Srbija", poručio je na kraju govora Vučić!
.............................................
Na trgu u Mitrovici, kod spomenika caru Lazaru, gdje je postavljena bina, okupio se veliki broj građana sa srpskim zastavama, zastavama rudara.
Uoči govora hor iz Leposavića je otpjevao Himnu Srbije "Bože pravde", a onda je počeo veliki aplauz...
Sa bine se puštala kosovska muzika i muzika posvećena oslobodilačkim ratovima.
Veliki broj građana sa terasa pratio je program na bini.
Među okupljenima nije bilo stranačih obilježja, a dešavanja na trgu pratio ogroman broj novinarskih ekipa.