Evo šta piše u Deklaraciji o ZAJEDNIČKOM JEZIKU na (većem) dijelu nekadašnje zajedničke države, Jugoslavije.
Srpski jezik, crnogorski jezik, hrvatski jezik, bosanski jezik... Godinama unazad traje debata o tome koji je jezik "dominantan" na prostoru Balkana. U Srbiji će reći: postoji samo jedan jezik, srpski jezik, ostalo su njegove varijante. U Hrvatskoj će, pak, govoriti da hrvatski jezik postoji i da je "drugačiji" od srpskog.
Naučnici, lingvisti, sociolozi... mjesecima unazad održavaju tribine pod nazivom "Jezici i nacionalizmi" u namjeri da pokažu i dokažu da je to JEDAN jezik i da je najvažnije da se razumijemo. Posle nekoliko tribina (u Podgorici, Beogradu, Sarajevu i Splitu ), odlučili su da sastave Deklaraciju o ZAJEDNIČKOM JEZIKU.
Ovim povodom danas se oglasio premijer Hrvatske Ivo Plenković, koji se zgrozio i na samu pomisao o nekakvom zajedničkom jeziku.
Ta Deklaracija biće predstavljena u četvrtak u Sarajevu, a sajt lupiga.com objavio je danas sadržinu te deklaracije:
"Mi, potpisnici Deklaracije, smatramo da:
• činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama;
• svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica može slobodno i samostalno kodifikovati svoju varijantu zajedničkog jezika;
• sve četiri, trenutno postojeće, standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna od njih smatrati jezikom, a druge varijantama tog jezika;
• policentrična standardizacija je demokratski oblik standardizacije najbliži stvarnoj upotrebi jezika;
• činjenica da se radi o zajedničkom policentričnom standardnom jeziku ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi;
• između standardnih varijanti policentričnog jezika postoje razlike u jezičnim i kulturnim tradicijama i praksama, upotrebi pisma, rječničkom blagu kao i na ostalim jezičnim nivoima, što mogu pokazati i različite standardne varijante zajedničkog jezika na kojima će ova Deklaracija biti objavljena i korišćena;
• standardne, dijalekatske i individualne razlike ne opravdavaju nasilno institucionalno razdvajanje, već naprotiv, doprinose ogromnom bogatstvu zajedničkog jezika.
Zato, mi, potpisnici ove Deklaracije, pozivamo na:
• ukidanje svih oblika jezičke segregacije i jezičke diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama;
• zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja jezika;
• prestanak rigidnog definisanja standardnih varijanti;
• izbjegavanje nepotrebnih, besmislenih i skupih "prevođenja" u sudskoj i administrativnoj praksi kao i sredstvima javnog informisanja;
• slobodu individualnog izbora i uvažavanje jezičkih raznovrsnosti;
• jezičku slobodu u književnosti, umjetnosti i medijima;
• slobodu dijalekatske i regionalne upotrebe;
• i, konačno, slobodu "miješanja", uzajamnu otvorenost, kao i prožimanje različitih oblika zajedničkog jezika na sveopštu korist svih njegovih govornika.