"Mogu da se vratim kući samo onda kada budem sigurna da neću biti predmet političkog progona, kome sam izložena već pet godina. Tom progonu sam bila izložena još od 5. oktobra 2000, ali sam ga dijelila sa mužem i manje mi je bio težak", rekla je Markovićeva u ekskluzivnom intervjuu za "Novosti" iz Rusije, gdje je otišla poslije demokratskih promjena u Srbiji.
Na pitanje da li je za njen povratak u Srbiju prepreka samo Interpolova potjernica koju su za njom raspisale srpske vlasti, Markovićeva, koja je bila predsjednica Jugoslovenske levice, je odgovorila: "Progon, sa Interpolovom poternicom ili bez nje. Sudski, medijski, politički, ljudski".
"Podsjećam, 2001. je amnestirano i pušteno iz zatvora 6.000 albanskih terorista kao tobožih političkih zatvorenika. Pravo iz zatvora su otišli na Kosovo da završe posao na otcepljenju pokrajine od Srbije i formiranju albanske države. Ja formalno nisam politički progonjena, a i kako bih u novoj demokratskoj državi, u evropskoj zemlji u 21. vijeku", rekla je ona.
Markovićeva je navela da može "politički da misli i deluje slobodno" pogotovo što su njeno mišljenje i djelovanje, kako kaže, savremeni, humani, progresivni i dodala: "Da ima i jedna jedina rečenica koja me je činila politički ranjivom pobrinuli bi se za mene oni iz Haga".
Ona je, medjutim, navela i da ne vjeruje da će se ikada vratiti u Srbiju.
Upitana šta se dešava sa porodičnom privatnom imovinom, Markovićeva je odgovorila da ih je "pokrao ko god je mogao".
"Iz kuće u Tolstojevoj su ukradeni svi Slobodanovi satovi, penkala, dugmad za košulje, fotoaparati, kamera i ko zna šta sve od garderobe. U to nemam uvid. Od mojih stvari nema kaputa, cipela, nakita, jakni, tašni. Pokradena nam je skoro sva dokumentacija, lična pošta, mnogo vrijednih ukrasnih predmeta.
Ono što nije izgorjelo u bombardovanju maja 1999, nestalo je za vrijeme "Sablje" ili neke druge nepogode", dodala je ona.
Na pitanje ko je to uradio, ona je kazala da je "osim nepoznatih lopova, bilo i poznatih. Mislim na razne bliske ljude koji su zloupotrebljavajući našu lakovjernost i ranjivost u nevolji, naplaćivali nam solidarnost, lijepe reči, najmanju pomoć, materijalnim dobrima koja su nam tražili ili smo im mi sami nudili iz zahvalnosti".
Govoreći o sudjenju suprugu Slobodanu Miloševiću u haškom tribunalu, koji ga je teretio za ratne i zločine protiv čovječnosti, Markovićeva je rekla da "na njegovoj strani bili istina i superiornost. On je pobijedio".
"Zahvaljujući njemu, sav svijet je vidjeo da je haški sud surovi, nepošteni i inferiorni instrument politike koja želi da vlada svijetom i nemilosrdno kažnjava svakog ko joj se suprotstavi", kazala je ona.
Ona je kazala da vrijeme provodi čitajući, uglavnom knjige iz istorije, filozofije, lepu književnost, političku literaturu, pa čak "ponešto od knjiga koje ja zovem muške, koje su u našoj kući čitali moj muž i sin.
"Nekad imam utisak da sam pročitala sve knjige na svijetu. Kada sam ovamo došla, prije četiri godine i deset mjeseci, na deset dana, nisam imala nijednu knjigu. Onda, kada sam shvatila da se neću brzo vratiti kući, počeli su da mi donose i šalju knjige... Ali i ostalo - cipele, suknje, džempere, narukvice, tašne. Nisam imala novca ništa da kupim, a nisam ni znala gdje", rekla je ona.
"Novosti" prenose i da je Mirjana Marković promijenila boju kose i da je sada plava. Intervju je završila sa "Pozdravite Srbiju! (Tanjug)