Radomir Marković mogao bi da dobije status zaštićenog svjedoka ukoliko otkrije imena ubica Slavka Ćuruvije
Nekadašnji šef Službe državne bezbjednosti(SDB) Radomir Marković, osuđen za zločin na Ibarskoj magistrali, atentat na Vuka Draškovića u Budvi i ubistvo Ivana Stambolića mogao bi da dobije status zaštićenog svjedoka i oprost polovine zatvorske kazne ukoliko otkrije imena ubica Slavka Ćuruvije, piše Blic.
Za ovaj status, Marković bi mogao da konkuriše već 31. avgusta, kada bi Skupština Srbije trebalo da usvoji izmjene Zakonika o krivičnom postupku koje predviđaju da status zaštićenog svjedoka može da dobije i pravosnažno osuđena osoba ukoliko je značaj razotkrivanja krivičnog djela toliki da može da mu se ublaži izrečena kazna. O značaju ovog zakona za rasvjetljavanje Ćuruvijinog ubistva nedavno je u intervjuu za „Blic“ govorio i Specijalni tužilac za organizovani kriminal Miljko Radisavljević. Na pitanje da li Specijalno tužilaštvo ima potrebu da primijeni ovu odredbu čim bude usvojena, Radisavljević je odgovorio:
”Smatram da se radi o veoma značajnoj novini. Riječ je o sredstvu koje treba da omogući još efikasnije vođenje krivičnog postupka za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala. Nastojaćemo da ove odredbe počnemo da primjenjujemo odmah, čim se za to stekne mogućnost i zakonom propisani uslovi. Uvjeren sam da će se korišćenjem upravo ovog novog instituta otkriti učinioci nekih krivičnih djela koji su, nažalost, do sada ostali nepoznati. Jedno od tih krivičnih djela je i ubistvo novinara Slavka Ćuruvije - rekao je Radisavljević.
Odgovarajući na pitanje da li ima novih momenata u istrazi Ćuruvijinog ubistva, Radisavljević je nastavio: ”I pored svih preduzetih aktivnosti i radnji Specijalnog tužilaštva, istražnog sudije Posebnog odjeljenja, MUP-a i drugih agencija, izvršioci ovog krivičnog djela još nisu otkriveni.“ Očigledno je da korišćenje dokaznih sredstava koja smo do sada imali na raspolaganju nije dalo rezultate. Zato smatram da bi pomenuta novina u ZKP-u konačno mogla da dovede do razrješenja ovog monstruoznog ubistva koje godinama opterećuje ne samo porodicu pokojnog Ćuruvije, njegove kolege, pravosudne organe, već i cjelokupnu srpsku javnost“.
Iako specijalni tužilac Radisavljević nije direktno označio Markovića kao osobu na koju se računa kako bi se rasvijetlilo Ćuruvijino ubistvo, izvor lista koji je uključen u istragu kaže da je bivši šef DB-a jedina osuđena osoba čije bi svjedočenje konačno moglo da stavi tačku na ubistvo Slavka Ćuruvije.
Slavko Ćuruvija ubijen je u ulazu svoje zgrade u Svetogorskoj ulici na Uskrs 1999. godine. Iako su mediji odmah nezvanično dovodili DB u vezu sa ubistvom, zvanična potvrda stigla je tek posle rušenja Miloševićevog režima.
Poslednjeg dana oktobra 2000. godine objelodanjen je tajni dokument ”Ćuran“ o policijskom praćenju Ćuruvije na dan ubistva 10. aprila 1999. godine, a član rukovodstva SPO Vlajko Senić prvi je saopštio da je ”novinar Slavko Ćuruvija ubijen po nalogu Službe državne bezbjednosti Srbije“.
Senić je tada zatražio Markovićevu ostavku, čije je nepodnošenje izazvalo prvi sukob između Zorana Đinđića i Vojislava Koštunice, ali i njegovu krivičnu odgovornost. Zatražena je odgovornost i Milana Radonjića, načelnika SDB Beograda, kome je Marković dao nalog za praćenje. Jovo Ćuruvija, Slavkov brat, istog dana je tužilaštvu uputio zahtjev za saslušanje Markovića i Radonjića. Do toga, međutim, nije došlo. Rade Marković porazgovarao je samo sa trojicom tadašnjih koministara MUP-a, kojima je potvrdio da dokument o tajnom praćenju Ćuruvije odgovara po formi i metodologiji dokumentima DB, medije je optužio za hajku protiv njega i od MUP-a zatražio da ga zaštiti „blagovremenim i tačnim informacijama“.
Na funkciji načelnika SDB Marković je ostao i posle ovih optužbi, sve do formiranja vlade koja ga je smijenila 27. januara. Mjesec dana kasnije, uhapšen je zbog sumnje da je učestvovao u ubistvu četvorice članova SPO Veselina Boškovića, Zvonka Osmajlića, Dragana Vušurovića i Vušura Rakočevića i pokušaja ubistva Vuka Draškovića na Ibarskoj magistrali 3. oktobra 1999. u ataru sela Petka. Nekoliko mjeseci kasnije, lider radikala Vojislav Šešelj ponovo je Ćuruvijino ubistvo povezao sa SDB, objelodanjujući imena dvojice pripadnika službe Mikija Kurka, koga je optužio kao izvršioca likvidacije, i Ratka Romića, vozača bijelog „golfa“ kojim su Ćuruvijine ubice napustile mjesto zločina. “Golf“ je, utvrđeno je istragom, bio vlasništvo beogradskog centra DB.
Sve vrijeme ubistvo Ćuruvije u tužilaštvu je vođeno kao „predistražne radnje“, što znači da istraga zbog naručenja i izvršenja zločina nije pokrenuta ni protiv jedne osobe.
(MONDO)