U Laktašima kod Banjaluke se prije nekoliko dana lomilo nebo i zemlja. Na fudbalskom terenu sudarile su se dvije sile - debeli i mršavi.
Na strani prvih gotovo dvije hiljade kilograma, a na strani drugih brzoplete noge i misao da će posle utakmice moći da jedu do mile volje, a da ni grama ne dobiju.
Susreli su se 44. put i igrali neriješeno, bez obzira na to što su i jedni i drugi imali besprekorno razrađenu taktiku za pobjedu. Ali, pobjeda je poslije došla sama, za stolom, uz pečenje, hladno pivo i pjesmu do zore.
Niko ne može sa sigurnošću da tvrdi da li je vaga mesara Ivice Zelenike bila tačna, ali kapitenu mršavih, Đurđu Mitroviću, pokazala je 55 kilograma, a vođi debelih, Dušku Kusiću, nešto preko 145.
"Nekad je bilo pravilo da u grupi debelih mogu da igraju samo teži od 120 kilograma, dok u mršave nije mogao niko teži od 55 kilograma. Sada smo morali da ublažimo pravila, jer nas kriza i recesija sve smanjuje”, ispričao je za "Fokus" Ivica Dejanović, sekretar Udruženja građana "Debeli i mršavi" iz Laktaša.
Dodaje da se u dosadašnjim duelima pokazalo da su debeli bolji u fudbalu, ali da se s mršavima za stolom ne vrijedi boriti.
"Naši dedovi, koji su prije 44 godine organizovali prvu utakmicu debelih i mršavih, nisu ni slutili da će njihovi sinovi i unuci od toga stvoriti tradiciju. Mnogi od začetnika ove svojevrsne manifestacije danas nisu među živima, ali njihova ideja druženja i dobre zabave živi i dalje", dodao je Dejanović.
Kad je riječ o tehnici, mršavima se mora priznati da odlično barataju loptom i da kad krenu prema golu, ništa ih više ne može zaustaviti. S druge strane, pored debelih nije lako proći, a ako jednom otmu loptu, ne pušataju je, osim u mrežu.
Naučili su da se snalaze i u ekstremnim situacijama, pa kad laktaški vatrogasci stadion u poluvremenu zaliju vodom, do gola se stiže i s nogama na zemlji i u vazduhu.
Kapiten debelih, Duško Kesić, koji je kapitensku traku naslijedio od svoga oca, Đoke, a on opet od svoga oca, Stanka, priča da su debeli u prednosti kad je hladno vrijeme, dok na vrućini mršavima niko ništa ne može.
"Takimičari dolaze iz svih sela laktaške opštine. Mnogo je više nas debelih, jer je ovaj kraj oduvjek bio poznat po ljudima koji se samo laktaju i debljaju", kaže Kesić.
Najmršaviji u ekipi mršavih bio je Zdravko Šestić, kome Zelenikina vaga nije pokazala ni 50 kilograma. U fudbalu mu nema ravna, iako je zakoračio već u osmu deceniju života. Zdravko je prije nekoliko mjeseci slomio nogu, pa su debeli odahnuli kad su čuli da će ove godine utakmicu gledati s klupe, jer se s tako ljutim protivnikom nije lako boriti.
Pred punim tribinama nisu igrali samo debeli i mršavi. Zaigrali su i članovi Kulturno-umjetničkog društva "Slavko Mandić" iz Laktaša. Obavezna je bila i Služba hitne pomoći, ali ne da nekom pomaže, već da se uvjeri da su sarma i svinjetina s ražnja najzdravija jela, a da u fubdalu nisu važni kilogrami, nego veliko srce.
(MONDO)