Otišao je u prodavnicu 24. januara 2000. kao živahan crnokosi 40-godišnjak, a vratio se u subotu, 13. juna 2009. oko ponoći
Radiša Živojinović iz sela Kulič kod Smedereva otišao je jednog jutra do prodavnice da kupi crijevo za traktor i kada su roditelji, brat, supruga i sin već počeli da mu zaboravljaju lik, posle devet i po godina se nenadano vratio kući, piše "Alo".
Otišao je u prodavnicu 24. januara 2000. kao živahan crnokosi 40-godišnjak, a vratio se u subotu, 13. juna 2009. oko ponoći. Drugi čovjek, umorni 50-godišnjak, bijel kao duh.
Ukućani su mu se toliko obradovali da su svi redom plakali i odustali od želje da ga "pitaju unazad".
"Bio sam", kaže, "u Beogradu, radio na građevini, od guranja kolica, miješanja maltera, do majstorluka". I dodaje neporecivo: "Od nečega mora da se živi".
Majka Radojka odsustvovanje sina najteže je podnijela. Zaplače kada se sjeti godina čekanja. Sin joj je rekao da je zaspao u vagonu i probudio se u Beogradu.
Doduše, kroz Kulič ne prolazi željeznica, a i desetak kilometara udaljeno Smederevo slijepo je željezničko crijevo, ali majka vjeruje da je "neka sila uredila stvari u koje se mi ne razumijemo". Tako joj je Radiša objasnio. Ta sila mu je rekla da se ne javlja porodici.
Supruga Svetlana (46), posle 13 godina braka, bila je devet i po godina "ostavljena žena". Kako je podnijela godine neizvjesnosti?
Pretesno je Radiši Živojinoviću u malenom Kuliču. Držao je izvjesno vrijeme prodavnicu rezervnih djelova. Pokazalo se da je beskrajno čekanje rijetkih seoskih kupaca uludo trošenje života za dinamičnog čovjeka poput Radiše.
Dešavalo se da ode po robu za prodavnicu pa se "zabavi više mjeseci".
Radiša, priča njegova majka, ima još da okonča neke poslove u Beogradu pa će doći u selo da završi svoju kuću, započetu prije nego što je pošao po crijevo.
Možda će i ostati u selu sa porodicom, "ako ga neka sila ne spriječi".
(MONDO)