"Obavijestili smo vlasti u Srbiji, predajući im adresu. Neki članovi vlade koji su kontrolisali policiju, bili su spremni da ga uhapse i kontaktirali su s Francuskom da ga prebace u Hag, ali su Amerikanci intervenisali i stopirali akciju", rekla je Artmanova u intervjuu za "Blic".
Artman je još kazala da je nekoliko dana kasnije Karadžić lociran u Zaovinama, nekoliko kilometara od granice BiH sa Srbijom, gdje je bio, kako je rekla, na oporavku. Informacija je, dodala je ona, odmah prosledjena komandi Sfora u Sarajevu, a nekoliko sati kasnije, helikopter je nadlijetao tu oblast, upozoravajući Karadžića.
"Bila su tri pokušaja hapšenja Karadžića za 12 godina. Ali, bile su to samo predstave", rekla je bivša portparolka tužilaštva Haškog tribunala.
Artman kaže da je Tribunal imao "na pretek informacija" gdje su bJegunci, ali bi se uvijek ispostavilo da SAD, Velika Britanija ili Francuska blokiraju hapšenje.
Artmanova je, takodje, navela da je bivši njemački ministar Joška Fišer početkom 2006. rekao glavnoj tužiteljki tribunala Karli del Ponte da je, prema izvještajnu njemačke tajne službe, informisan da se tadašnji visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun sreo sa Karadžićem krajem 2004. "Del Ponteova je tražila izvještaj kako bi s tim suočila Veliku Britaniju, u nadi da će promijeniti politiku, ali je Njemačka odbila zahtjev", rekla je ona.
Florans Artman tvrdi da su u Tribunalu "naknadno saznali" da su pregovori o predaji Karadžića vodjeni ljeta 2005. i da je srpsko ministarstvo odbrane to preuzelo na sebe. Medjutim, o detaljima Tribunal nikada nije informisan.
Ona je rekla da je u ljeto 1999. bivša glavna tužiteljka Luiz Arbur poslala saradnika, Amerikanca Pola Nila, da nadje i ohrabri Karadžića da se preda i da su se oni sreli nekoliko puta, ali bez rezultata.
"Karadžić je tražio da sve bude u formi hapšenja, da bude faktički u kućnom pritvoru tokom sudjenja, u nadgledanoj rezidenciji uz 300.000 njemačkih maraka za osiguranje lične i porodične bezbjednosti", rekla je Artmanova. Ona je dodala da se "na poslednjem sastanku Karadžić pozvao na sporazum sa (bivšim američkim izaslanikom Ričardom) Holbrukom iz novembra 1995".
Haški tribunal je naknadno saznao da su s Mladićem vodjeni pregovori o predaji ljeta 2005, rekla je Artmanova. "Ministarstvo odbrane je preuzelo to na sebe, ali o detaljima Tribunal nikada nije informisan. Mislim da je to takodje bilo još jedno zamajavanje", zaključila je Artmanova, koja je u svojoj knjizi "Mir i kazna" izrekla niz ozbiljnih optužbi na račun Zapada kada je riječ o hvatanju Mladića i Karadžića.
Istovremeno, Artmanova je ocijenila da kada govori o hapšenju dvojice najtraženijih haških optuženika, ne želi da daje alibi Srbiji jer, ne samo Beograd već i Vašington i Brisel "krše ne samo nalog Tribunala već i Konvenciju o genocidu".
Artman je rekla da ne vjeruje da će Ratko Mladić i Radovan Karadžić ikada biti izručeni Haškom tribunalu i istakla da je, pored lokalnih vlasti, prepreka za hapšenje bjegunaca bilo i nekoliko zapadnih zemalja, posebno SAD, Velika Britanija i Francuska.
(agencije/MONDO)