Tužilaštvo Haškog tribunala zatražilo je od sudskog vijeća da naloži optuženom Jovici Stanišiću da se vrati sa privremene slobode u Srbiji.
Tužilaštvo traži da ga vijeće uputi na medicinske i psihijatrijske preglede u Holandiji.
Stanišić, bivši načelnik Službe državne bezbjednosti Srbije, i njegov nekadašnji pomoćnik Franko Simatović - Frenki, optuženi su za zločine nad Hrvatima i Muslimanima u Hrvatskoj i BiH 1991-95.
U podnesku, tužilac Dermot Grum tvrdi da Stanišić nije na primjeren način liječen na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, što je bio osnovni razlog za njegovo puštanje na privremenu slobodu krajem juna prošle godine.
Tužilaštvo stoga traži da Tribunal naredi Stanišiću da se vrati u Holandiju, i uputi ga na kliničko posmatranje u Institutu za sudsku psihijatriju i psihologiju u Utrehtu, da bi se utvrdilo da li može učestvovati u suđenju.
Posmatranjem bi bilo utvrđeno i da li Stanišić simulira psihičke tegobe što je mogućnost koju sudije ne smiju odbaciti, naglasio je zastupnik optužbe, uz napomenu da je u interesu Stanišića da bude proglašen nesposobnim za suđenje.
Prema ranijim nalazima ljekara u Hagu i Beogradu, Stanišić ima hroničnu bolest organa za varenje i težak oblik depresije sa obilježjima psihoze.
Pozivajući se na nalaze holandskih ljekara-specijalista i psihijatra koji su Stanišića pregledali u Beogradu, Tužilaštvo tvrdi da je njegovo zdravsteno i psihičko stanje gore nego što je bilo dok je on bio u pritvoru Tribunala u Sheveningenu.
Uz to, tužioci navode da je Stanišić, od puštanja na privremenu slobodu, na VMA boravio samo kraće vrijeme, iako je odbrana tvrdila da je njemu potrebno "multidisciplinarno" liječenje koje je moguće samo ako je pacijent stalno u bolnici.
Redovne izvještaje o Stanišićevom stanju, koje ljekari sa VMA podnose Tribunalu, tužilac Grum naziva nedovoljno konkretnim, napominjući da se u njima Stanišićevo zdravlje opisuje kao "krhko" i "nestabilno", a da se, istovremeno, pominju njegove aktivnosti koje ne odgovaraju tom opisu, poput "posete sudu tokom brakorazvodne parnice".
Prema podnesku optužbe, Stanišić nije dozvolio da ga detaljno pregleda holandski gastroenterolog Siersema, koga je postavio Tribunal.
Doktor Siersema je ocijenio i da je Stanišićevo liječenje u Beogradu "polovično" i "nepotpuno", ali i da je optuženi u stanju da učestvuje u suđenju, uz neke posebne uslove.
Tužilaštvo navodi i ocjenu psihijatra Jozefa De Mana da Stanišić, iako je i dalje u depresiji, "nije psihotičan", i da u komunikaciji nije pokazao nikakve poremećaje u percepciji, rasuđivanju, pamćenju ili razmišljanju.
Kao dokaz za to, tužilac Grum navodi i da je Stanišić nedavno u razgovoru sa novinarima ispravio objavljenu informaciju koja je po njemu bila netačna.
Psihijatar De Man, prema podnesku optužbe, ne odobrava način Stanišićevog liječenja u Beogradu zato što su lijekovi koji su mu prepisani, zabranjeni u Evropskoj uniji zbog neželjenog učinka.
Sudski imenovani psihijatar je stoga ocenio da je Stanišić bio u boljem stanju pre puštanja na slobodu i preporučio da on bude vraćen u Holandiju, na kliničko posmatranje.
Stanišića i Simatovića uhapsile su vlasti Srbije tokom operacije "Sablja" posle ubistva premijera Zorana Đinđića, 12. marta 2003. godine. Stanišić je prebačen u Hag 11. juna, a Simatović 30. maja te godine.
U prvom pojavljivanju pred sudijom, obojica su izjavila da nisu krivi.
Stanišić i Simatović su 9. decembra 2004. godine pušteni na privremenu slobodu do početka suđenja. Po nalogu Tribunala, u pritvor u Sheveningenu vratili su se 11. februara ove godine.
(Beta)