Srpska pravoslavna crkva i vjernici u petak slave praznik Svetog Nikole
Srpska pravoslavna crkva (SPC) i vjernici u petak slave praznik Svetog Nikole, jednog od prvih i najvatrenijih zagovornika zvanične hrišćanske vjere i crkve, kojeg jednako poštuju hrišćani Istoka i Zapada.
SPC dan smri svetog Nikole obilježava kao dan smrti Čudotvorca Mirlikijskog koji je zaštitnik mnogobrojnih srpskih pravoslavnih porodica.
Nikoljdan je jedna od najčešćih slava u Srbiji, pa se smatra čak da svi slave svetog Nikolu - polovina kao krsnu slavu, dok druga polovina posećuje domaćine slave.
Sveti Nikola koji je rođen u gradu Patari u oblasti Mire Likijske u vrijeme cara Valerijana (190-260) umro je 6. decembra 345. godine, pa tog dana svi hrišćani daju pomen svetitelju.
Sveti Nikolaj čije je ime u grčkom značenju - pobjeditelj naroda (niki - pobjeda i laos-narod) smatra se u hrišćanskom svijetu pobjediteljem zla nad dobrim koji je kao propovednik pravoslavnog hrišćanstva u prvim vjekovima imao najveći broj pristalica.
Sveti Nikola je istorijska ličnost i, prema zapisima, bio je arhiepiskop hrišćanske crkve u oblasti Miri Likijskoj a istorija hrišćanske crkve pamti ga kao učesnika Prvog vaseljenskog sabora kojeg je 325. godine sazvao car Konstantin (280-337) želeći da uvede red u hrišćanskoj crkvi koju je ozvaničio Milanskim ediktom 313. godine.
Na tom prvom saboru na kome su se rješavala pitanja hrisćanske dogme i smbola vjere učestvovali su najugledniji predstvanici hrišcanski crkava među kojima i arhiepiskop Nikolaj kao poglavar Likijske mitropolije.
Na ovom saboru su sveti oci ustanovili Svetu Trojicu kao simbole hrišćanske vjere, a svetitelj Nikolaj se proslavio osobitom žustrinom u utvrđivanju pravoslavne dogme.
U zapisima prvog sabora stoji da se arhiepiskop Nikolaj žestoko sukobio, čak je udario šamar jeretiku Ariji koji je zagovarao potpuno drugačiji pristup vjerovanju u Tri ličnosti, negirajući božansku prirodu Isusa Hrista.
Sabor u Nikeji je usvojivši vjerovanje i učenje o Božanskoj prirodi Hristovoj koji je - postao čovjek da bi postao Spasitelj čovječanstva, prognao i anatemisao Ariju i njegove malobrojne sljedbenike.
Ocu Nikolaju oduzet je ariepiskopski omofor zbog nedopustivo drskog ponašanja, ali mu je ubrzo vraćen sa svim dostojanstvima hrišćanske crkve u čijem je službovanju i propovjedi proveo ostatak života.
Hrišćanske crkve slave i prenos moštiju svetog Nikole koje su 22. maja 1096. godine prenesene iz Patare Mirlikijske u Bari, gdje i danas počivaju, i smatraju se mjestom na kome se srijeću i na kome će se pomiriti istočni i zapadni hrišćani i njihove podijeljene crkve.
Mnogopoštovan u srpskom pravoslavlju sveti Nikola je bio zaštitnik srpskih kraljeva, pa su najstarije crkve njemu posvetili.
U manastiru Studenica crkvu Svetog Nikole (13. vijek) podigao je Stefan Nemanja a kralj Uroš I Nemanjić i kraljica Jelena Anžujska sagradili su pored svoje zadužbine u manastiru Gradac crkvicu svetog Nikole koja je i danas gotovo netaknuta.
Među mnogobrojnim svedočanstvima zabeleženo je i da je kralj Stefan Dečanski kome je, prema predanju, sveti Nikola vratio vid, zlatom okitio crkvu Svetog Nikole u Bariju.
U srpskim manastirima sveti Nikola se slika u odeždi arhiepiskopa a najljepše predstave uključujući i scene sa Rvog vaseljenskog Sabora su u manastiru Dečani (14. vek).
U manastiri Morača su fresko zapisi iz 13. i 17. vijeka na kojima su prikazana čuda svetog Nikole koji spasava moreplovce u nevremenu koje ih je zadesilo na putu za svetu zemlju.
"Molitvama je more krotio", kako je zapisao vladika Nikolaj Velimirović, pa otuda i običaj da se uoči svetog Nikole, u vrijeme prazničnog bdjenija sve lađe zaustave i bace sidra.
U srpskom pravoslavlju slava svetog Nikole pada u vrijeme Božičnog posta, pa je običaj da se na slavsku trpezu iznose posna jela.
(Tanjug)