Vladika zahumsko-hercegovački Grigorije obratio se pismom svim arhijerejima Srpske pravoslavne crkve u kome navodi da u Crkvi vlada "vanredno stanje".
Svoj stav ilustruje primjerima kao što su "pilatovsko pranje ruku" u skandalu sa suđenjem vladici vranjskom Pahomiju, "građenje raskolništva" episkopa Artemija, "javno izopštavanje jednog od arhijereja od strane vladike banatskog Nikanora", "nehrišćanski" štrajk glađu mileševskog Filareta, ponovo aktuelni raskol u Americi, fijasko vjeronauke u Beogradu...
"Večernje novosti" su došle u posjed tog pisma i objavile ga iz dva dijela. Poslije objavljivanja prvog dijela vladika je reagovao dopisom u kome navodi da je objavljivanje pisma namijenjenog arhijerejima SPC, a koje je internog i dijelom ličnog karaketera, neprimjereno.
S obzirom na to u kojoj se situaciji SPC nalazi od kada je patrijarh Pavle hospitalizovan i s obzirom na brojne informacije i dezinformacije koje su kružile prije i poslije sabora, MONDO ipak prenosi pismo u kome se očitava stanje u samom vrhu srpske crkve.
U dopisu, napisanom na osam gusto kucanih stranica, koje je uputio vladikama, episkop Grigorije analizira rezultat posljednjeg Sabora, održanog u novembru, i izražava nezadovoljstvo što crkveni arhijereji nisu ispunili volju patrijarha Pavla i izabrali njegovog nasljednika na tronu Svetog Save.
Jedan od najmlađih vladika SPC (39), koji je pred jesenji Sabor slovio za jednog od najozbiljnijih kandidata za novog patrijarha, navodi da u Crkvi vlada svojevrsno "vanredno stanje".
U pismu arhijerejima Grigorije navodi da je preduslov za rješavanje svih problema, po njemu, izbor novog crkvenog poglavara.
Na početku pisma vladika se osvrće na nedavno završeno jesenje zasijedanje Sabora, koje je počelo 11. novembra.
Glavna tema pred arhijerejima bila je molba za povlačenje patrijarha Pavla. Zasijedanje je, kao što je poznato, završeno umoljenjem vladika da Pavle ostane doživotno na patrijaršijskom tronu.
Vladika Grigorije potvrđuje da je kao i većina vladika, tek na Saboru saznao da je patrijarh zaista potpisao molbu.
"Poštujući elementarnu ljudsku logiku i crkvenost činilo se najnormalnijim da - ako je već tu molba Prvoga među nama, njegovom rukom potpisana, u šta smo se svi uvjerili i jednodušno prihvatili - trebalo je da molbu staroga, svetoga i nemoćna oca - uvažimo. Potom bi uslijedile druge ozbiljne stvari, pa utvrđivanje načina izbora i konačno sam izbor patrijarha", navodi se u pismu.
Amfilohijev muk i veselje u keliji
Prema vladikinim riječima, nekolicina episkopa, među kojima je i on bio, sa čuđenjem je postavila pitanje na Saboru zašto su na dnevnom redu druge tačke, a nije ona bez koje ništa drugo ne može biti riješeno - izbor patrijarha. Od predsjedavajućeg mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, međutim, jedini odgovor koji su dobili bilo je - ćutanje.
"Čula su se svakojaka razmišljanja, najčešće o neautentičnosti patrijarhovog potpisa (Lavrentije, Jefrem, Nikanor). O tome postoji pismena predstavka episikopa Jefrema (banjalučkog, prim. red.), koja je do same srži dovodila u pitanje molbu Njegove svetosti i svako djelovanje Sinoda u vezi sa tom molbom. Na to je mitropolit Amfilohije odgovorio da je to uvreda i da je neprihvatljivo sve ono što je napisao episkop Jefrem, rekavši pri tom izričito da se patrijarh - mora birati", kaže se u nastavku pisma.
Vladika Grigorije navodi da su govorili i drugi - Ignjatije, Fotije, Maksim - smatrajući da je sve "jasno, logično i da nema potrebe za daljim objašnjenjima, nego da treba delati". Međutim, desilo se nešto sasvim neočekivano. Na kraju posliiepodnevnog zasijedanja oko 19 časova, prvog dana Sabora, mitropolit Amfilohije je ustao i rekao: "Pošto vidimo da većina nije za usvajanje molbe Njegove svetosti, neka naša odluka bude da ga umolimo da i dalje ostane na tronu SPC"!
"Uzalud je episkop Fotije govorio: "Sačekajte da glasamo". Uzalud se jasno čulo: "Zar se tako poštuje patrijarh?". Uzalud je episkop bački Irinej rekao: "Ne možemo tako da završimo, sjutra treba nastaviti o ovoj ozbiljnoj temi". Odluka je već bila donesena! Te noći bilo je i veliko veselje u keliji kod vladike banatskog", piše Grigorije.
Prvi jerej zahumsko-hercegovačke episkopije pita se "da li je individualizam toliko prevladao u svijesti naših arhijereja da je važnija popularnost našega patrijarha u narodu, nego sama zajednica u kojoj je on predstojatelj". Grigorije naglašava, pri tom, da se čini da je patrijarh Pavle postao i paravan iza kojeg vladike skrivaju bezbroj sopstvenih nedostataka.
"Pitam se i pitam vas kome činimo uslugu o umoljavanju da ostane na tronu. Da li Svjatjejšem Pavlu odbijajući njegovu volju i želju, ili Crkvi koja je, ponavljam, blokirana, da li narodu prestonog grada, ili pak određenom broju onih kojima haos odgovara?" nastavlja vladika i opominje da episkopi SPC neće moći da se skrivaju iza lica svetog i skromnog starca - patrijarha.
Vladika hercegovački u nastavku citira jednog od arhijereja, koji je iznio konstataciju da se, "na našu opštu sramotu, patrijarh na VMA ne liječi, nego - stanuje". I to, prema Grigorijevim riječima, "pored tolikih manastira i konaka, gdje bi, možda i u boljim uslovima mogao provesti ostatak svog zemaljskog života, ne zauzimajući mjesto nekom mlađem bolesniku".
"Zli" i "dobri" momci u SPC
Među problemima koji dugo tište Crkvu vladika Grigorije navodi i primjer Beograda koji kao dvoipomilionski grad nema aktivnog episkopa. Kako stoji u njegovom pismu, uz to se manipuliše bolešću starog i nemoćnog oca, što proizvodi blokadu Crkve po svim pitanjima, nemogućnost redovnih zasijedanja Sabora i nemogućnost bilo kakve reorganizacije.
"Kako ćemo ovo objasniti mladim ljudima koji nisu bili baš presrećni našom najnovijom odlukom (da Pavle ostane doživotno patrijarh, prim. red.)? Nasuprot tih liturgijski aktivnih, svježih i odgovornih ljudi, kojih je svakim danom čudom Božjim sve više, stoje izanđali, potrošeni, tužni ljudi izgubljene vjere. Oni to nadoknađuju fanatizmom, strahom, sljepilom i divljenjem sebi - kao, na primjer, jedan sablažnjeni i samozvani akademik i jedan propali pop političar, nedoučeni profesor i uz to moralista."
Vladika ističe da se mladi ljudi od ovih "što kao razbojnici upadaju na Svete liturgije (prikrivajući svoje bezbožništvo pjevanjem pobožnih pjesama i pseudohrišćanskim parolaštvom)" razlikuju po tome što "prvi vole Crkvu i znaju šta je Crkva, dok drugi to nadoknađuju - vjerskim fanatizmom".
U narodu je stvorena slika i prije i poslije Sabora kako postoje "zli" i "dobri" momci. Zli su oni koji hoće da smijene svetog, starog i nemoćnog patrijarha, a dobri ga štite od njih. Po prirodi stvari narod se svrstao među dobre i za nemoćnoga. To je klasičan oblik medijske manipulacije i ovakva slika ne bi mogla da se formira bez medija, koji su u tome zdušno pomagali - kako pisani, tako i elektronski", piše vladika Grigorije.
Obraćajući se arhijerejima SPC, Grigorije ističe da su sve vladike pokazale koliko su "ozbiljne" i "odgovorne" prema Crkvi kojoj služe i prema društvu u kom žive.
"A mi i dalje uživamo u populističkom zamajavanju i govorenju o tome kako je većina arhijereja i većina naroda za neku odluku. Većina kog naroda? Većina je postala merilo! Gdje? U Crkvi!? Zar je to moguće?" pita se vladika zahumsko-hercegovački.
Moguće je da će na sve ovo neki od vas reći kako sam ja prosto mlad i ambiciozan, i kako hoću da budem na mjestu prvog - piše vladika.
"Ali ja znam, i vi znate, da onaj koji bi htio da bude patrijarh mudro bi ćutao i gledao da se dopadne svima. No, ja ne vjerujem u takav način života. Ne vjerujem tako u Boga, i iznad svega mi je stalo do jedinstva Crkve.
Vladika Grigorije u nastavku pisma pojašnjava da je patrijarh "garant tog jedinstva", te da je to razlog zbog koga se zalaže da on što prije bude izaberan.
Nije to borba da izaberemo ovog ili onog, Janka ili Marka, nego - patrijarha. Nikada i nikome nisam rekao da li to hoću ili neću da budem ja. I jedno i drugo mi se čini krajnje neukusnim. Ali sam zato čuo i vidio kako neki govorahu da ne žele da budu na tom mjestu, a sve čine da ga se domognu. To me kao čovjeka i vašeg brata - žalosti!
Tajne službe utiču na Sabor
Episkop iz Trebinja vladike podsjeća i na sva "služenja nacijama, ideologijama i ljudima, skrivanja iza ideje srpstva, svetosavlja i nacionalne Crkve, kao i na druge izraze korišćene za odbranu od uticaja sa strane", a kojima se u stvari "prijavljuje vidljiva nesposobnost da budu Crkva".
Autor pisma dotiče se i uticaja obavještajnih službi na život SPC.
"Imajući to u vidu, postaje jasno zašto je episkop Ignjatije braničevski za neke jeretik i izdajnik vjere pradjedovske - upravo zato što stalno insistira da budemo - Crkva. Postaje jasno i zašto već skoro polovinu arhijereja toliko kleveću i ogovaraju raskolnički sajtovi, nazivajući ih izdajicama, vatikanskim slugama ili slugama CIA. Zato što hoćemo da služimo Crkvi i nismo pod kontrolom Udbe ili BIA? - decidan je Grigorije.
Autor dalje ističe da se ponovo među vladikama pokazala "moć i želja vlasti", te "nije izabran neko po volji onih koji misle da vlast imaju, nego nije izabran - niko". Tako je, prema njegovim riječima, "želja bivših vlastodržaca ovoga svijeta, oličena u dejstvu raznih tajnih službi, ispunjena - stoprocentno".
"Možda i u ovoj prilici očekuju da im čestitamo, jer još uvek vladaju situacijom, i nama nije problem da to i učinimo. A što se tiče tolikog pozivanja na narod na ovom Saboru, samo ću reći toliko da kad se već pozivate na njega, onda ga - pitajte. Pitajte narod i vidjeli biste kuda bi nas/vas to dovelo.
Grigorije se osvrnuo i na odgovornost mitropolita crnogorsko-primorskog za postojeće stanje.
"Mitropolit Amfilohije je i ovog puta pravio kompromis, koji je katkad dobar i koristan. Ono što je sad, nakon Sabora jasno, jeste to da pomirljivi ton visokopreosvećenog mitropolita nije bio kompromisan, vjerujem više nesvjesno nego svjesno, već potpuno i jasno opredijeljen za status kvo - za besporedak i nastavak postojećeg neporecivog haosa.
Zašto je tako bilo, barem meni, nije i ne može biti jasno. On je mudar i pametan... Moram dakle upitati, najprije njega, pa onda i sve vas, oci i braćo - ima li kompromisa sa Hristom? Gospod i Spasitelj naš rekao nam je sa bogočovječanskom revnošću: "Čuvajte se kvasca farisejskoga, a to je licemerje"! Oštre su riječi, ali nisu bezrazložne.
A svjedoci ste kako je na jednu moju ovakvu riječ reagovao vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije. Napravio je teatar od toga, vikao i govorio mi svakojake rđave riječi, a vi ste opet mudro ćutali (i ja se pitam hoćete li da stvarno otvorim usta do kraja i u rečima razvežem čvorove o čijem postojanju svi decenijama znamo?!).
Na samom kraju ovaj arhijerej ponavlja tri pitanja koja je uputio patrijarhu Pavlu još 2006. godine, pošto je uz veliku nemoć služio liturgiju u Pećkoj patrijaršiji - "Možete li da vršite liturgiju? Možete li da predsjedavate Saborom? Možete li da vodite Sinod?" Među arhijerejima je tada, kako kaže, nastao - muk.
"Da, moguće je da će se opet primijetiti da sam grub i tako prenebregnuti moje riječi. Za sve to vrijeme Crkva "funkcioniše", ili riječima, kako reče neko na Saboru, "fantastično funkcioniše". Čovjek, zamjenik, rukopolaže desetine, možda i stotine sveštenika. I to mu svi zamijeraju, a neće da mu kažu.
Razmišlja li da možda on ipak neće biti na čelu? Kakvu će uslugu napraviti novom arhipastiru? Kakav je to način, praksa? Kuda mi to idemo? Čule su se i poluprijetnje. Episkop Vasilije pominje neku "bosansku crkvu". Neki se boje da ako Amfilohije ne bude patrijarh - odvojiće Crnu Goru. Ja mislim da su to neslane šale... - zaključuje svoje pismo, koje prenose "Večernje novosti", episkop Grigorije.
(MONDO)