Bivša predstavnica glavne tužiteljke Florans Artman nije se izjasnila o krivici pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.
Bivša predstavnica glavne tužiteljke Florans Artman (Florence Hartmann) pojavila se u utorak prvi put pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, ali se nije izjasnila o krivici za nepoštovanje Suda za šta je optužena.
Artman i njen francuski advokat Vilijam Burdon iskoristili su pravo koje im daje statut suda da izjašnjavanje o krivici odlože na rok do 30 dana.
Kao razlog, oni su naveli da sudski sekretar još nije riješio zahtjev Artman da joj Tribunal plati advokata zato što ona, kako tvrdi, nema dovoljno novca da zastupnika plati sama.
Sudija Karmel Ađijus rekao je da ne vidi vezu između plaćanja advokata i izjašnjavanja o krivici, ali da će poštovati odluku optužene i uskoro zakazati novo izjašnjavanje o krivici.
Slučaj je htio da Artmanovoj suđenje bude zakazano baš u sudnici broj jedan u kojoj se, sve do smrti optuženog, odvijao proces Slobodanu Miloševiću, prenosi RTS.
Bivši predsjednik Srbije i Jugoslavije bio je prvi državnik u istoriji optužen za zločine protiv čovječnosti, a Florens Artman, zbog prirode posla, jedan od najeksponiranijih aktera suđenja koje je često (ne)zasluženo nazivano "procesom stoljeća".
Sekretarijat Tribunala nije još odlučio o tom zahtjevu Artmanove, ali joj je kao privremenog branioca, na njen predlog, dodijelio advokata Vilijama Burdona.
Navodeći da još nije "odlučio da li je i u kojoj mjeri optužena u stanju da plaća zastupnika", sekretarijat je advokata Burdona postavio za branioca Artmanove u naredna tri mjeseca.
Po pravilima Tribunala, optuženi koji tvrde da ne mogu sami da plaćaju advokata moraju to dokazati pružanjem uvida u svoju imovinu i prihode.
Artman i njen advokat tražili su da sud zabrani uobičajeno fotografisanje optužene pri prvom pojavljivanju što bi, kako su tvrdili, narušilo njen ugled, ali je sudija Ađijus to odbio.
Haški tribunal je krajem avgusta optužio Artman za nepoštovanje suda, jer je u svojoj knjizi i jednom članku, ove i prošle godine, objelodanila sadržaj dvije povjerljive odluke Žalbenog vijeća iz procesa protiv Slobodana Miloševića, donijete septembra 2005. i aprila 2006. godine.
"Florans Artman znala je da je ta informacija povjerljiva u vrijeme objavljivanja, kao i da je odluka iz koje je informacija potekla bila zavedena pod pečatom. Znala je, stoga, da njenim objavljivanjem objelodanjuje povjerljivu informaciju javnosti", piše u optužnici.
Dvije tačke optužnice stavljaju na teret Florens Artman nepoštovanje suda jer je "svjesno i namjerno objavila informacije uz kršenje naređenja sudskog vijeća" i tako ometala sprovođenje pravde.
U knjizi "Mir i kazna" i članku pod naslovom "Prikriveni ključni dokazi o genocidu", koji je objavio Bosanski institut, Artman je tvrdila da su Sudsko i Žalbeno vijeće Tribunala u postupku protiv Miloševića pogrešili kada su odobrili zahtjev vlasti SRJ da zapisnici Vrhovnog savjeta odbrane na suđenju Miloševiću budu korišćeni u redigovanoj verziji zbog zaštite nacionalnih interesa SRJ.
Zvanični Beograd je, kako tvrdi Artman, to iskoristio da spriječi upotrebu zapisnika u procesu pred Međunarodnim sudom pravde po tužbi BiH protiv SRJ zbog genocida.
U knjizi "Mir i kazna", Artman - napominjući da su "povjerljive" - citira dvije odluke kojim je Apelaciono vijeće Tribunala - na čelu sa Faustom Pokarom koji je i predsjednik Suda - odbilo da na zahtjev Tužilaštva skine oznaku povjerljivosti sa djelova zapisnika VSO.
"Pet sudija Apelacionog vijeća je tako postalo dobrovoljni saučesnik manipulacije koju organizuju vlasti u Beogradu s jedinim ciljem da podstaknu drugo pravosudno tijelo - Međunarodni sud pravde, da počini istu sudsku grešku, jer nema pristupa dokumentima", piše Artman u knjizi.
Ona sugeriše da zahvaljujući tim odlukama žalbenog vijeća Tribunala "informacije o direktnoj umiješanosti Srbije u rat u Bosni i pokolje u Srebrenici ostaju nedostupne Međunarodnom sudu pravde i javnosti".
Međunarodni sud pravde je u presudi februara 2006. godine proglasio SRJ odgovornom što nije spriječila genocid u Srebrenici, ali ne i za sam genocid.
"Tužilaštvo nije u mogućnosti da iznese u javnost taj skandal, jer su sudije svaku svoju odluku označile kao povjerljivu", piše Artman.
Ona je od 1999. do 2006. godine bila predstavnik za štampu glavne tužiteljke Karle Del Ponte.
Prvo pojavljivanje (izjašnjavanje o krivici) optužene pred vijećem MKSJ prvobitno je zakazano za 15. septembar, potom 13. oktobar, ali je još jednom odloženo, za 27. oktobar, zbog njenih, ranije preuzetih, obaveza.
Bivša portparolka Tužilaštva MKSJ nije jedini akter iz bivše ekipe "procesa stoljeća" koji naknadno baca novo svijetlo na suđenje Miloševiću. Tužilac Džefri Najs i njegova šefica Karla del Ponte već su razmjenjivali insajderske "komplimente". Ovih dana jada se, sa zakašnjenjem, i Helena Ranta zbog slučaja Račak.
Za nepoštovanje suda zaprijećena je kazna do sedam godina zatvora, novčana kazna do 100.000 evra ili obije.
(Beta/MONDO)