Optužba nije dokazala ni da je postojao plan za protjerivanje Albanaca sa Kosova, niti da je general Ojdanić za taj plan znao, tvrdi branilac
Odbrana bivšeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije Dragoljuba Ojdanića zatražila je od Haškog tribunala da Ojdanića oslobodi "neosnovanih" i "nedokazanih" optužbi za zločine nad kosovskim Albancima 1999.
U završnoj riječi, Ojdanićev branilac Norman Sepenuk ocijenio je da ni u trenutku podizanja optužnice u maju 1999. ni sada, na kraju suđenja, "nema dokaza da je Ojdanić odgovoran".
"Dokaza protiv Dragoljuba Ojdanića nema iz jednog jednostavnog razloga - on nije kriv. General Ojdanić nije kriminalac, već dobar čovjek, oficir i komandant... On je nepravedno optužen i mora biti oslobođen", rekao je advokat Sepenuk.
Opovrgavajući tvrdnju tužilaca da je Ojdanić bio učesnik u "zajedničkom zločinačkom poduhvatu" progona albanskog stanovništva sa Kosova, branilac Sepenuk je kazao da se Ojdanić uvijek zalagao za mirno rješenje kosovskog problema i da je 1998. javno rekao da bi "rat bio najkraći i najbrži način da se izgubi Kosovo".
Na kolegijumu načelnika GŠ VJ, Ojdanić je u to vrijeme upozorio i da je "utopija vjerovati da će nam svijet dozvoliti da silom riješimo problem Kosova", podvukao je Sepenuk.
Prema odbrani, dokazi pokazuju da su, kada je rat izbio, sva Ojdanićeva naređenja bila usmjerena na suzbijanje terorističke OVK i sprječavanje kopnene agresije NATO, uz zaštitu civilnog stanovništva, poštovanje međunarodnog prava i sprječavanje i kažnjavanje zločina.
Precizirajući da je general Ojdanić za vrijeme rata na Kosovu bio "u bunkeru u Beogradu", advokat Sepenuk je tvrdio da načelnik Štaba vrhovne komande nije imao dovoljno informacija da se sa Kosova navodno masovno protjeruju Albanci, niti da se nad civilima čine zločini.
Kada bi i "uopšteno" pominjali da na Kosovu ima zločina, izvještaji Treće armije VJ sa terena, upućeni vrhovnoj komandi, ukazivali su da nadležni vojni organi sprovode istrage i krivične postupke protiv počinilaca, naznačio je branilac.
Sepenuk je podvukao da je u maju 1999. godine, kada je saznao za tvrdnje o zločinima, general Ojdanić pozvao u Beograd na raport komandanta Treće armije generala Nebojšu Pavkovića i da su zatim zajedno te informacije prenijeli Slobodanu Miloševiću, tražeći da državna komisija sprovede istragu. Milošević, međutim, komisiju nikada nije formirao.
Ojdanićev branilac je tvrdio i da optužba nije dokazala ni da je postojao plan za protjerivanje Albanaca sa Kosova, niti da je general Ojdanić za taj plan znao, te da stoga on ne može biti smatran odgovornim.
Na osnovu izvještaja komande Treće armije i bezbjednosne uprave VJ sa Kosova, Ojdanić je, po odbrani, "vjerovao da OVK pomjera albansko stanovništvo kako bi izazvala humanitarnu krizu, okrivila VJ i drzavu i isprovocirala reakciju međunarodne zajednice".
Branilac Sepenuk zaključio je da je general Ojdanić u takvim okolnostima preduzeo sve razumne mjere da spriječi i kazni zločine na Kosovu, precizirajući da je u tom cilju izdao 18 različitih naredbi.
U nastavku suđenja, završnu riječ daće branilac četvrtooptuženog generala Pavkovića.
Zajedno sa generalima Ojdanićem i Pavkovićem, za prisilno premiještanje, deportacije, ubistva i progon Albanaca sa Kosova u prvih šest mjeseci 1999. godine, optuženi su i tadašnji predsjednik Srbije Milan Milutinović, potpredsjednik Savezne vlade Nikola Šainović i generali Vladimir Lazarević i Sreten Lukić.
(Beta)