Evropske turističke agencije odavno su razradile šoping ture u Njujorku.
Evropske turističke agencije odavno su razradile šoping ture u Njujorku.
Za Britance, Nijemce, Skandinavce... odlazak do američke prijestonice trgovine i najvećeg grada u SAD postao je uobičajeni način kupovine, piše "Blic".
Osim ogromne uštede novca, koja je zavidna i uz plaćenu povratnu avionsku kartu i noćenja u hotelu, šoping u Njujorku pruža i neizmjerno zadovoljstvo boravka u najzavodljivijem gradu na planeti.
Kupcima sa evropske strane Atlantika u prilog ide i prilično slab odnos američke valute spram evra ili britanske funte, što potvrđuje i dinarska protivvrijednost.
Za 100 dolara je već neko vrijeme dovoljno izdvojiti oko 5.200 dinara. A za tih 100 dolara se u Njujorku može kupovati i puno i kvalitetno. Pod uslovom da se ne traži posebno firmirana roba koja košta kao i u Evropi.
Cijene u Njujorku nesumnjivo će narušiti tvrdnju preškolovanih srbijanskih trgovaca da je logično, ekonomično i finansijski opravdano da, recimo, domaće mlijeko bude skuplje u našim prodavnicama nego u Njemačkoj, Italiji ili u Crnoj Gori.
No, u najveći svjetski trgovački centar se ne ide zbog mlijeka, već prije svega zbog kupovine tehničke robe, poslovne i svakodnevne odjeće i obuće, čije su cijene, ako ih nije ružno tako nazvati – bezobrazno niske. Pogotovo za nekoga iz Srbije, u kojoj se marže formiraju prema hiru zastupnika poznatih robnih marki.
Na primjer, jedna od prodavnica firme "Najk", u Srbiji veoma tražene, skupe i mnogima nedostupne sportske opreme, nalazi se na samom Tajms skveru, a cijene su, blago rečeno, zbunjujuće.
Za sedam-osam i više hiljada dinara koliko u Beogradu košta jedan par "najk" patika, u srcu Menhetna možete da kupite ravno četiri para. Od prosjeka odudara jedino posljednji model patika s neupadljivom oznakom "porše dizajn", čime je dobro opisan i izgled ovog modela, ali je i on prihvatljiv - oko 90 dolara, odnosno nešto više od 4.500 dinara.
Teško je opredijeliti se za poređenje cijena muške i ženske garderobe. U najkraćem, u poznatim njujorškim robnim kućama i prodavnicama, kvalitetne ženske pamučne bluze koštaju, mimo sezonskih rasprodaja, između 12 i 50 dolara, odnosno 600 i 2.500 dinara, dok se muške pantalone, sakoi i odijela kupuju za 20 do 150 dolara.
Modeli cipela za svaki dan, kao i za potrebe poslovnog svijeta, koji su i u Srbiji i širom Evrope veoma popularni, kreću se od nepunih 20 do 100 dolara, odnosno od 1.000 do 5200 dinara, koliko staje veoma kvalitetna kožna obuća. Poređenja radi, cijene sličnih ili istovjetnih cipela u beogradskim izlozima su tri do pet puta veće.
Najnovije mehaničke dječije igračke, poput “roboraptora” ili “roboreptila”, koje u Srbiji koštaju surovih 9.000 dinara, u najskupljoj njujorškoj dječijoj prodavnici, skockanoj na četiri sprata sa bezbroj besplatnih usluga, desetinama animatora i mađioničara, staju ravno 49 dolara. Ili u prevodu 2.500 dinara.
"Simbolična" razlika od 6.500 dinara po samo jednoj igrački predstavlja čisto umijeće ovdašnjih kreatora monopola da zagorčaju život i djeci i roditeljima.
Naravno, zbog potrošenih 49 dolara kupac stiče popust na narednu kupovinu, dobija mali poklon i učestvuje u dnevnoj nagradnoj igri prodavnice, čija premija znatno nadmašuje vrijednost potrošenog novca.
Posebno zanimljiv dio obilaska grada i kupovine jeste odlazak u Harlem, nekada ozloglašeni dio Menhetna, u kojem se odjeća i obuća prodaju po dodatno nižim cijenama.
Najkvalitetnije pamučne majice u ovom dijelu grada koštaju oko dva dolara, odnosno neznatno više od 100 dinara, dok se cipele pazare za sedam do 15 dolara. S obzirom da se u dijelu grada koji naginje finansijskom Vol stritu obuća istog kvaliteta nudi za 20-25 dolara, cijene u Harlemu nisu nimalo neuobičajene.
Ljubitelji tehničke robe jednostavno će se raspametiti od ponude i cijena. Kamere, televizori, fotoaparati, mini dvd-plejeri, kompjuteri, mobilni telefoni... sve što je od tehnike uopšte proizvedeno u svijetu, u Njujorku se prodaje po dva do četiri puta nižim cijenama nego u Evropi.
Za kupce iz Srbije to znači i do šest puta jeftinije. Ako se uzme u obzir da uz svaki kupljeni proizvod ide i sva postojeća prateća oprema, koja se u Srbiji obavezno prodaje posebno, onda je lako izračunati zbog čega Evropljani imaju računicu da prevale put od osam sati leta u jednom pravcu.
I naravno, u brojnim radnjama moguće je cijenkati se s prodavcima. Ako je kupac vičan u tome, te ukoliko je namjeran da pazari više stvari, onda je krajnju cijenu kupljene robe po povratku kući sramno saopštiti. Banalan primjer – sve popularniji mini dvd-plejeri prosječnog kvaliteta, koji se u Srbiji prodaju po cijeni i od 200 evra, a u Njemačkoj, u zavisnosti od renomea proizvođača, koštaju od 50 do 150 evra, u Njujorku je moguće pronaći za 40 dolara!
(MONDO)