Misterija nestanka dječaka traje 15 godina.
Nestanak dvogodišnje djevojčice iz Uba i dalje se istražuje, a glavno pitanje je kako je tako malo dijete dospjelo toliko daleko od porodične kuće. To pitanje sebi postavlja i majka sada sedamnaestogodišnjeg F.F. iz zaplanjskog sela Veliki Krčimir koji je kao osamnaestomesečna beba nestao iz porodičnog doma da bi sutradan bio pronađen u šumi na Suvoj planini.
Njegova majka Jelena kaže da se strašno potresla kada je vidjela medijske izvještaje o nestanku djevojčice iz Uba jer su je podsjetili na istu situaciju u kojoj se našla prije 15 godina.
Njen sinčić nestao je juna 2010. godine iz dvorišta porodične kuće u Velikom Krčimiru. Dok Jelena tvrdi da je bio kidnapovan, policija je smatrala da krivicu za nestanak dječaka snosi i njegov otac zbog čega su roditelji i procesuirani. Dječakova majka priznaje da su zbog ovog događaja ona i suprug uslovno osuđeni na godinu dana zatvora, ali ostaje pri tvrdnji da je dječačić na silu odveden iz porodičnog doma.
"Do danas nismo saznali kako je naš dječak dospio tamo u planinu. I poslije svih ovih godina izbjegavamo da o tome pričamo. On zna šta mu se desilo kad je bio beba ali se trudimo da ga na to ne podsjećamo, to je i za njega veliki stres. On je tek bio prohodao i stvarno mi nije jasno kako je dospio toliko daleko od naše kuće pa sumnjam da ga je neko tamo odveo. Prije njegovog nestanka imali smo neke sumnjive telefonske pozive za koje vjerujem da su u vezi onoga što se poslije dogodilo. Sjećam se tog 11. juna 2010. godine da sam kući spremala ručak a suprug je izašao da prošeta ćerku. Oko 16.15 sati smo primijetili da sinčića koji se igrao u dvorištu nigdje nema. Odmah smo počeli da ga tražimo, našli smo njegovu patikicu na putu i trag stopala odrasle osobe zbog čega smo zaključili da ga je neko odveo", prisjeća se ova žena uznemirujućeg događaja.
Dodaje da je prava sreća što je dijete nađeno nepovrijeđeno s obzirom na to da je cijelu noć provelo samo u šumi.
"Najvažnije je da se sve dobro završilo mada smo se mi suočili sa velikim problemima i kada smo dijete vratili. Po selu su kolale priče da smo mi krivi što nam je sin završio u šumi, velike smo stresove imali, suprug je dvije godine kasnije preminuo. Poslije su nam oduzeli sina i dali nas na sud, prošli smo sa uslovnom osudom od godinu dana iako nismo bili krivi. Mislim da smo bili žrtve neke osvete, neke mržnje... Jedan deda je tu po selu pričao da sve zna i da će nam jednog dana ispričati sve ali je preminuo i nikada nismo saznali šta je time mislio. Zato me je mnogo potresla vijest o nestanku devojčice iz Uba jer znam šta njeni roditelji sada prolaze", zaključuje Jelena.
U potrazi za ovim dječakom učestvovalo je 200 pripadnika MUP -a među kojima su bili i policijski inspektori Milan Ilić, Bojan Denić i Mikica Blagojević koji su ga i pronašli kako spava u žbunju.
"Ljubili smo se, grlili, plakali kada smo ga našli prekrivenog šibljem u jednom žbunju na Suvoj planini. Potresniju sitauciju odavno nismo imali jer smo sumnjali da su nestalog dječaka rastrgli vukovi ili divlje svinje. Bio je samo ogreban, plakao je, ali odmah je raširio ruke kada nas je vidio", pričali su inspektori nakon djetetovog pronalaska.
Mikica Blagojević, inspektorka krvnih i se**ualnih delikata sada u penziji kaže da je ovaj slučaj operativno riješen te da se radilo o nepromišljenom postupku djetetovog oca koji je mogao da se kobno završi.
"Otac je u početku negirao da ima veze sa nestankom mališana ali je na kraju priznao da je htio da napakosti ženi smatrajući da se neodgovorno odnosi prema djeci. Kako je kazao, kada je došao kući ona je sjedela sa komšinicom dok je dijete bilo samo u dvorištu pa je on odlučio da ga odvede malo dalje i kaže joj da je nestao. Sa mališanom je otišao na stari Babušnički put oko kilometar od kuće i tamo ga ostavio a zatim joj rekao da im je dijete nestalo da bi je uplašio. Međutim, kada su se vratili na mjesto gdje je dijete ostavljeno, tamo ga nisu zatekli pa je krenula potraga za njim", priča inspektorka.
Potragu za dječakom je otežalo to što je brzo pala noć a zbog vlažnog vremena policijski psi nisu mogli da mu nađu trag.
"Po selu smo čuli da je neki pastir kazao da misli da je u šum čuo dječji plač. Čim je svanulo pronašli smo ga i on nas je odveo do tog mjesta, dječačića smo našli u nekom šiblju gde se zavukao i plakao do iznemoglosti. Pronađen je oko sedam sati izjutra nakon što je u šumi proveo cijelu noć. Na svu sreću osim ogrebotina, drugih povreda nije imao", zaključuje Mikica Blagojević.
Ono što i dalje nije sasvim jasno je kako je mališan dospio u šumu sa puta gdje ga je otac ostavio. Dok majka i dalje stoji na stanovištu da je odveden, policija vjeruje da je dijete nekako otpuzalo i zavuklo se u žbunje gdje bi možda i skončalo da pastir nije čuo njegov plač.
(Kurir/MONDO)