Očevidac urušavanja nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu opisao je kako se sve dogodilo.
Nadstrešnica na Željezničkoj stanici Novi Sad srušila se juče dok su ispod nje na klupama sjedjeli putnici koji su čekali vozove. Vrisci, jauci, plač, zapomaganje, rotacije, spasioci - samo su neke od stvari koje očevici nikada neće zaboraviti. Kako je ispričao čovjek kojem se pred očima urušilo tone betona i stakla, mogao je samo da stoji ukopan od šoka i prizora u koji gleda.
"Čekao sam rođaku iz Beogradu na parkingu pored Željezničke stanice Novi Sad i došao sam malo ranije da bih našao mjesto. Krenuo sam ka klupama ispred stanice da sjednem da bi me lakše našla i u tom trenutku sam pogledom tražeći mjesto, jer je većina klupica bila zauzeta, čuo lomljavu, ali nisam mogao da znam odakle dolazi, a sekund posle toga pred očima mi se sručilo tone i tone betona i stakla. U trenutku sam ustuknuo i potrčao par metara unazad, ali sam shvatio da je to samo dio zgrade i da se neće više urušavati, pa sam potrčao da vidim da li mogu nekome da pomognem", započinje priču jedan od očevidaca.
"Nisam uspijevao rukama da razgrnem kamenje"
Železnička stanica Novi Sad je za samo nekoliko trenutaka bila preplavljena vozilima policije, hitne pomoći i vatrogasaca, a kako kaže naš sagovornik, kada ih je ugledao, počeo je da ih doziva i pokazuje gdje su ljudi.
"Prišao sam mjestu gdje je bila jedna klupa, a sada je na tom mjestu bila betonska ploča široka nekoliko metara. Video sam i bicikl i prisjetio se da je pored njega stajao jedan čovjek sa ženom i počeo sam da ih zovem i rukama da sklanjam kamenje, ali sam shvatio da im na taj način ne mogu pomoći. Tada sam začuo sirene i video vatrogasce kako istrčavaju iz kamiona i počeo da ih dozivam i da im vičem da su ovdje ljudi, da su čovjek i žena stajali pored bicikla, jer nisam uspeo rukama da razgrnem kamenje i ona ploča je stajala", objašnjava on.
Vatrogasci su vrlo brzo uzeli stvar u svoje ruke, a kako naglašava očevidac, stajao je ukopan u mjestu, nijem od šoka.
"Vatrogasci su nas smirivali i govorili da se udaljimo na bezbjednu razdaljinu kako bi preuzeli stvar u svoje ruke. Međutim, stajao sam kao ukopan u nadi da će ih odmah spasiti. Stajao sam u šoku, zbunjen dok me nisu zamolili da se pomjerim. Ipak sam krenuo ka drugoj strani jer sam čuo zapomaganje, ali tu su bili drugi ljudi koji su takođe pritrčali da pomognu zatrpanim ljudima. Tad su vatrogasci počeli da nas smiruju i mole da se udaljimo radi naše bezbjednosti govoreći da će dati sve od sebe da spasu ljude", zaključio je očevidac.
(MONDO/Nevena Davidović)