Sa balističkog stanovišta može se zaključiti da je dr Zoran Đinđić smrtno pogođen u grudi prvim hicem s jednog prozora zgrade s kancelarijama u Admirala Geprata 14 dok je leđima okrenut stajao prema vratima na bočnom ulazu zgrade parlamenta.
Izjava o tome da li su vrata na zgradi parlamenta bila otvorena ili ne u tom trenutku u kriminalističko-tehničkom pogledu nije moguća.
Drugi ispaljeni hitac pogodio je telohranitelja Milana Veruovića, koji je stajao pred ulazom u zgradu parlamenta. Taj metak je potom udario u kamenu ivicu pored ulaznih vrata i tamo se rasprsnuo. Djelovi metka su se odbili i moguće je da su izazvali povrijede na premijerovoj butini. Prilikom tog hica vrata na zgradi parlamenta morala su biti otvorena.
Na osnovu stanja tragova na mjestu zločina ne proizilaze objektivne naznake da je ispaljen treći metak.
"Hekler i koh" bez serijskog broja
Ovo se, između ostalog, navodi u izvještaju Saveznog zavoda za kriminalistiku iz Vizbadena, koji je od 2003. do 2005. vršio više vještačenja u slučaju ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića 12. marta 2003.
Kurir je došao do nalaza njemačkih vještaka, koji je poznat javnosti - prezentovan je javno tokom suđenja za atentat - ali u ovoj obimnoj dokumentaciji postoje fotografije koje dosad nisu viđene, a koje danas ekskluzivno objavljujemo.
Ovdje je, prije svega, važno istaći činjenicu da su njemački stručnjaci potvrdili rezultate istrage do kojih su prethodno došli srpski organi (mesto s kojeg je pucano, broj hitaca itd.).
Savezni zavod za kriminalistiku iz Vizbadena je, pored ostalog, ispitivao oružje iz kojeg je pucao Zvezdan Jovanović tog kobnog dana, čaure pronađene na licu mjesta, predmete zatečene u prostoriji iz koje je pucano na Đinđića, među kojima su ćebe i opušci cigareta... Takođe, zavod je dobio i izjave okrivljenih i svedoka, kao i medicinske nalaze Đinđića i Veruovića.
Kada je riječ o oružju, u ovom dokumentu se navodi da je to puška "hekler i koh", model G3, kalibra 7,62 x 51 mm, a broj oružja je uklonjen. - Na navedenu pušku postavljen je optički nišan. Rastojanje od linije nišana do usta cijevi iznosi oko 80 mm - navodi se.
Ta puška je, podsjetimo, bila dio arsenala Jedinice za specijalne operacije (JSO). Dan posle ubistva zakopana je u jednom kamenjaru na Novom Beogradu, gdje je pronađena 23. marta 2003.
Municija iz Užica
Potom u izvještaju slijedi dio o municiji s mjesta zločina.
- Policija grada Beograda obezbijedila je relevantne djelove municije s mjesta zločina: dvije čaure i više djelova projektila. Obije čaure su ispaljene iz istog oružja. Jedna od tih čaura i djelovi metka predati su Saveznom kriminalističkom zavodu. Ta čaura, kalibra 7,62 x 51 mm (380 win) sadrži pečat "PPU 308 WIN". Prema postojećoj dokumentaciji, ovdje se radi o obilježju jugoslovenske firme "Prvi partizan" Užice - dodaje se.
Poseban dio ovog izvještaja odnosi se na medicinske nalaze. U Vizbaden su bili poslati izvodi iz medicinske dokumentacije obdukcije Đinđića. Opisane su povrede koje je imao - grudnog koša, podlaktice, butine, te čela i koljena.
Pucano sa 134 m
Inače, u dijelu prvog izvještaja iz 2003. govori se i o ćebetu koje je pronađeno na simsu prozora u zgradi iz koje je Zvezdan Jovanović pucao na premijera.
- Na ćebetu su dokazani tragovi dima. Vlakna s ćebeta pronađena su na oružju kojim je izvršen zločin. Mjesto na kom su pronađene čaure i rekonstruisana putanja hica podudaraju se s mjestom s koga se pucalo. Otuda se može tvrditi da su dva hica ispaljena s tog prozora. Dolazi se do zaključka da je pucano iz sedećeg položaja s položenim oružjem. Moguća je balistička rekonstrukcija samo jednog od dva hica. Putanja leta ovog hica bila je iskošena za oko 6,25 stepeni, rekonstruisana brzina spajanja iznosila je oko 796 m/s. Razdaljina između prozora i oštećenja na zgradi parlamenta bila je 134 m. Ukupno vrijeme leta metka do cilja iznosilo je 0,175 sekundi - navodi se u nalazu iz Vizbadena i dodaje:
- S mjesta s koga se pucalo i manje vješt strijelac sa oružjem kojim je izvršen zločin s dodatkom optičkog nišana bio bi u stanju da nanišani i pogodi gornji dio tijela neke osobe. Posle oko 130 m putanje leta metak je pogodio tijelo pri brzini od oko 700 m/s. Prolaskom kroz tijelo metak je postao nestabilan, a položaj metka je podlegao hotimičnim procesima. Prilikom izlaska iz tijela metak se kretao preostalom brzinom od oko 450 m/s. Metak je onda okrznuo štaku i ruku gospodina Đinđića i pogodio konačno zid zgrade parlamenta (ovdje stoji fusnota koja glasi: "Ne može se, doduše, isključiti to da oštećenje na zidu zgrade parlamenta korespondira s pogotkom u tijelo telohranitelja").