Oglasio se otac čovjeka koji je ubio dvije sestre na Bežanijskoj kosi.
Policija je zvanično zaključila slučaj ubistva Jelisavete i Gordane Đ. na Bežanijskoj kosi, saopštenjem da se osumnjičeni Goran Đ. ubio 26. januara na parkingu u tom beogradskom naselju. Ipak, njegov otac još ne može da shvati šta se i zašto dogodilo.
Iz MUP Srbije u petak uveče je saopšteno da je razrešeno ubistvo dvije sestre na Bežanijskoj kosi u Beogradu, Jelisavete i Gordane Đ. čija su beživotna tijela pronađena u njihovom stanu u Ulici Marka Pola na Bežanijskoj kosi. Za to ubistvo je osumnjičen Goran Đ. (37) koji je na parkingu u istom tom naselju 26. januara izvršio samoubistvo pucajući sebi u glavu. U kolima je, navodno, pronađeno i oproštajno pismo.
Ipak, i dalje ostaje mnogo pitanja bez odgovora. Motiv je na prvi pogled novac, jer je Goran, prema saopštenju policije, odnio platnu karticu sa koje je podigao milion dinara i mobilni telefon. Ali, oni koji su ga poznavali, u šoku su zbog tih događaja i ne mogu da vjeruju da je on bio u stanju da počini takav zločin. U servisu za popravku kompjutera na Bežanijskoj kosi, sjedi otac Gorana Đokića, Zoran. U šoku je, jedva nalazi snage da priča.
"Vidite da sam slomljen. Cijeli dan mi dolaze novinari.Napisano je mnogo neistina o mom sinu. Pod jedan, nije radio u domu za stare. Radio je sa mnom u servisu", kaže čovjek u radnji koja je puna komšija i rođaka koji su došli da izjave saučešće. Po njegovim riječima, Goran nije imao razloga da počini tako nešto. Ima mnogo pitanja, ali nema odgovora, i kao svaki roditelj ne želi da povjeruje da je njegov sin to uradio. "U onome što je napisano o njemu ima mnogo maštarija, mnogo baljezgarija. Da je bio u vezi sa nekom starijom ženom. Nemojte danas više ništa da me pitate", rekao je na kraju kratkog razgovora potrešeni i slomljeni Zoran Đokić.
Zorana je već pogodila stravična tragedija. On je prije nekoliko godina izgubio još jednog sina koji je stradao od strujnog udara. Goran je prijavljen na adresi u Ulici Ljubinke Bobić, ali godinama ne živi tamo. Ipak, sjećaju ga se momci iz kraja koji su se kretali u istom društvu, a i oni ne mogu da shvate šta se tačno dogodilo sa Goranom Đokićem koga opisuju kao mirnog, veselog i čovjeka koji nije pravio probleme.
"Znam ga dugo, nastavili smo da se viđamo i družimo čak i kada se odselio. Viđali smo se sa vremena na vrijeme. Nikada nisam čuo da se žalio i kukao da nema novca, nikada nije tražio od mene da mu pozajmim novac, niti sam čuo da je to tražio od nekog drugog. Sjedili smo ponekad u kafiću, smijao se, bio normalan. Zapravo, nikada ga nisam video tužnog ili potištetnog. Nije odavao utisak čovjeka koji ima bilo kakve probleme. Znam mu i djevojčice, pravi anđeli, imaju sedam, osam godina. Sjećam se, jednom sam ga sreo, pratio ih je u vritć. Nije mi jasno kako bi takav čovjek mogao da uradi tako nešto strašno", kaže jedan komšija sa Bežanijske kose.
Motiv za zločin koji je počinio Goran je navodno novac. Jedini razlog zbog čega bi Goran mogao to da uradi je da je upao u neke finansijske probleme za koje niko nije znao i koje je krio, tvrde poznanci. Moguće je da je imao jedan opasan porok – kocku.
"Čuo sam da je počeo da se kocka, a to je opasna stvar. Tu može da se potroše ogromne pare. Možda se pozajmio od nekog pa nije mogao da vrati. Za njega mogu da kažem da je bio normalac, čovjek koji nikada nije imao problem sa zakonom. Psihopate imaju čudan pogled u očima, on nije imao takav pogled. Često se smijao", kaže jedan Goranov poznanik iz kraja.