U Tužilaštvu za organizovani kriminal juče su ispitane supruge Marka Miljkovića i Veljka Belivuka, kao i njegove tašte i nevJenčane supruge Filipa Ivanovskog.
Tužilac je donio rješenje kojim je ukinuto zadržavanje za sve četiri žene i one će se dalje u toku postupka braniti sa slobode. One su negirale krivično djelo za koje su osumnjičene, pranje novca za kriminalnu organizaciju.
Fotografije Miljkovićeve supruge koja je u bundi i sa lisicama na rukama juče policijskim kolima odvedena iz porodične kuće na saslušanje preplavila je sve medije, ali ona je javnosti poznata od ranije.
Supruga Marka Miljkovića poznata je po priči da je Lazar Vukićević, jedna od žrtava Belivukovog klana, namamljen i mučen jer je u prošlosti sa njom bio u ljubavnoj vezi, a što je navodno Miljkoviću smetalo.
Lazar Vukićević jedna je od pet potvrđenih žrtava klana koji su predvodili Belivuk i Miljković. Fotografije mučenja i ubistva Vukićevića pripadnici klana razmjenjivali su preko kriptovane aplikacije, ne znajući da će ona ubrzo zatim biti "krekovana" i da će do svih fotografija i snimaka doći policija i Tužilaštvo.
Vukićevićev nestanak prijavljen je 16. oktobra prošle godine, a kasnije je utvrđeno da je ubijen dva dana ranije, krvavnog 14. oktobra, u Belivukovoj vikendici u Ritopeku. Fotografije iz vikendice užasa pogledajte u galeriji:
Vukićević je postao žrtva ovog klana, koji je do kraja prošle godine nesumnjivo bio najopasniji i najjači u srpskog podzemlju i koji se ponašao kao da im niko ne može ništa, iz nekoliko razloga.
Prema operativnim policijskim podacima, Vukićević je u tom periodu takođe, kao i Belivukov klan, vodio poslove sa drogom i jedno vrijeme su čak i sarađivali.
To je, navodno, od prvog dana smetalo Miljkoviću, jer se dugo pričalo da je njegova supruga, s kojom ima dvoje djece, ranije bila u vezi sa Vukićevićem. Zbog toga je njihov odnos uvijek bio nategnut, ali kako su sarađivali situaciju su držali "pod kontrolom".
Međutim, u toku 2020. godine, Vukićević je počeo da radi "na svoju ruku" i, kako se sumnja, nekoliko puta nije poslao dogovorenu drogu Veljinom klanu.
Zbog toga su ga pripadnici grupe više puta opominjali i upozoravali, međutim on je nastavio po starom i Belivuk, koji je u tom trenutku bio najmoćniji čovjek srpskog podzemlja i nije mogao da podnese da mu neko prkosi, odlučio je da mu se za sve to osveti i skovao je jeziv plan.
Kobnog 14. oktobra 2020. godine Vukićević je dobio snimak na kom je Velja Nevolja vezan i pripadnici klana ga šutiraju. Potom je dobio i poruku u kojoj je pozvan da "dođe da ubije Velju".
Vukićević je tada rekao: "Idem da ovjerim debelog" i uputio se ka Ritopeku. Nije ni slutio da je u pitanju jeziva namještaljka i da više nikada neće izaći iz kuće strave. Vukićević je, kako je potvrđeno optužnicom, mučen najduže i najbrutalnije od svih ostalih žrtava klana.
Fotografije nastale tokom njegovog mučenja i nakon ubistva koje su, djelimično cenzurisane, prikazane javnosti su monstruozne i potvrđuju da je Vukićević mučen do smrti.
Neke od ovih fotografija, zajedno sa drugima pronađenim u "klanici" u Ritopeku pogledajte u galeriji:
Nakon zločina, njegovo tijelo je raskomadano i, sudeći po pronađenim tragovima, samljeveno u industrijskoj mašini za mljevenje mesa kasnije pronađenoj u tajnoj sobi u Ritopeku.
Kasnije, tokom istrage protiv uhapšenog klana Velje Nevolje, utvrđeno je da likvidaciji Vukićevića nisu prisustvovali Velja Nevolja i Marko Miljković, ali su instrukcije o tome kako da se ovo mučenje i ubistvo obave davali svojim "vojnicima" preko telefona.
Kako se navodi u optužnici protiv Belivuka, Marka Miljkovića i njihovih saradnika, a što je tužilaštvu ispričao svjedok-saradnik Bojan Hrvatin (takođe član Belivukove grupe), u akciji ubistva Vukićevića glavnu ulogu odigrao je upravo Miljković, koji se preko aplikacije dopisivao sa suparničkom grupom (škaljarcima), lažno se predstavljajući kao njihov član.
Na ovaj način, Belivukova grupa je uspjela da u Crnoj Gori kidnapuje uticajnog škaljaraca, Mila Radulovića zvanog Kapetan, i njega iskoristi da namami još žrtava.
"Kapetan nam je prosto bio potreban jer je imao keša, bio je na vezi sa svim Škaljarima tim viđenijim iz Crne Gore i bio je u neku ruku šef Aleksandru Šarcu i Lazaru Vukićeviću", objasnio je Hrvatin.
Dodao je da je "Miljković počeo da piše sa Kapetanovog aparata Šarcu i Vukićeviću... Slikali su Veljka Belivuka kako je otet i na taj način smo uspjeli da navučemo Lazara.“
Vukićević je zagrizao udicu. Oko osam sati uveče njega je na jednom parkingu u Radničkoj ulici pokupio Belivukov saradnik. Prije nego što je prešao kod njega u automobil, Vukićević je prijatelju sa kojim je došao rekao da su ga "ako se ne vrati, prodala’ braća Crnogorci“. Nakon toga, otišao je u Ritopek i više ga niko nije vidio.
Kada se dovezao u kuću u Ritopeku, Vukićević je osjetio da je u pitanju namještaljka. Ali, bilo je kasno.
"On je izvadio pištolj jer mu je nešto bilo sumnjivo. Kada je vidio pištolj, prvi za pištolj i ruku je skočio Miloš Budimir. Ovaj je uspio da opali metak ali nikog nije pogodio", objasnio je Hrvatin.
"Tu su oni njega na betonu prebili dobro. U planu je bilo da se ispituje (…) ali je on toliko bio prebijen da nije mogao da priča i samo su ga dovršili", naveo je on.
Nalog koji su dobili od šefova Belivuka i Miljkovića, koji su se tada nalazili u Crnoj Gori sa zatočenim Kapetanom, bio je da Vukićevića najviše muče. "Ovoga puta dajte 102 odsto sebe. Molim vas, znači, iz petnih žila", prepričao je Hrvatin šta se dešavalo.
U optužnici se navodi da je Belivuk tražio da čuje Vukićevića na telefon dok je bio zarobljen i živ u Ritopeku kako bi mu ostavio poruku. Pripadnici njegovog klana dali su mu Lazara na telefon, a Nevolja mu je rekao:
“E ovdje Vepar druže, gdje si Laki, je li bre kome će “grobari” da p*še? Slušaj, znaš da će da te biju toliko, znači da moliš da te ubiju. A imaš sreće što mi ovdje deremo ove glupe Crnogorce, pa ne možemo mi… Crkni smrade c*ganski, sve ćemo da vas pobijemo, sve. Znači tatu i brata ti šaljemo ekspresno!” - rekao je Belivuk tada već pretučenom Vukićeviću. Sličnu poruku Lazaru je poslao i Miljković.
Tog 14. oktobra kako je kasnije utvrđeno, klan Velje Nevolje svirepo je ubio najmanje tri osobe. Sudeći po porukama koje su razmjenjivali pripadnici klana, dvije osobe su lično likvidirali Veljko Belivuk i Marko MIljković u Crnoj Gori (Adisa Spaihića i Damira Hodžića), dok su treću - Lazara Vukićevića, po njihovom nalogu mučili i ubili pripadnici njihovog klana - Srđan Lalić, Bojan Hrvatin, Marko Budimir. U organizaciji Vukićevićevog ubistva učestvovali su i Miloš Budimir i Dejan Tešić.