Pravoslavni vjernici obilježavaju Tucindan, dan kada se kolje prase ili jagnje i sprema božićna pečenica. Običaji nalažu da se životinja prvo ošamuti, pa ubije. Neki kažu da danas "valja tući i nevaljajlu djecu", a drugi savjetuju suprotno.
Tucindan je narodni praznik koji se obilježava, dva dana pred Božić, odnosno dan pred Badnji dan, a običaji nalažu da baš danas treba spremiti pečenicu za Božić.
Praznik je nazvan Tucindan jer se nekada prase ili jagnje "tuklo", odnosno udaralo krupicom soli ili ušicama od sekire, pa se onda, tako ubijeno ili ošamućeno, klalo i redilo.
Za pečenicu se obično kolje nazime (mlado svinjče) ili jagnje "veselica", a ima ljudi koji zakolju i ćurku, gusku ili kokošku.
Pečeno prase ili jagnje nazivalo se i "božićnjara". Posle posta, koji traje do 7. januara po gregorijanskom kalendaru, vjernici treba da se na Božić omrse pečenicom, njenom mašću ili jabukom i dunjom koje su izvađene iz nje.
Običaj vezan za klanje pečenice, ostao je vjerovatno iz stranih mnogobožačkih vremena, vezan za žrtvoprinošenje. Crkva ga je prihvatila i blagoslovila, jer posle Božićnjeg posta, koji traje šest nedelja, jača hrana dobro dođe, pogotovo što su tada izuzetno jaki mrazevi i zime.
Kokoška, guska, patka ili ćurka, međutim, u mnogim se krajevima ni u kom slučaju ne smiju naći na prazničnoj trpezi zbog vjerovanja da je pernata živina simbol "nazadovanja i rasturanja kuće jer kljuca i baca zemlju iza sebe". Tamo gdje se, ipak, kolje za supu, odmah se odbace glava i noge.
U nekim krajevima, na Tucindan se ne večera za stolom nego na podu. Prvo se postavljaju so i bijeli luk, a onda hleb, pasulj, kupus i ostala posna hrana. Za večerom domaćin mora biti okrenut istoku.
Pečenica se peče sjutradan i na Badnje veče unosi se u kuću.
Na Tucindan su ponegdje djecu "koja to zasluže" i kažnjavali, pa i tukli, a posle tog dana ne, jer bi, po vjerovanju, na mjestu udarca iskočili čirevi.
Prema drugom vjerovanju, na današnji dan nikako ne valja tući djecu jer će u tom slučaju cijele godine biti nevaljala, a izaći će im i čir na svakom mjestu gdje danas budu udarena.
Ako su djeca danas ipak dobila neku ćušku, onaj koji je danas udaren treba da kaže "Čiri, miri da imaš dvadesetčetiri".
Od Tucindana počinje i uređenje i spremanje kuće za Božić, praznik rođenja Hrista.
SVETI NAUM OHRIDSKI - ISCJELJUJE OD LUDILA
Pravoslavna crkva i vjernici danas obilježavaju i svetog Nauma Ohridskog.
Sveti Naum Ohridski bio je učenik svetih Ćirila i Metodija i jedan od Petočislenika, koji su najrevnosnije sarađivali sa apostolima slovenskim.
Rodom iz okoline Soluna, putovao je u Rim, gdje se proslavio čudotvornom moći kao i velikom učenošću.
Govorio je mnoge jezike, a po povratku iz Rima nastanio se na obalama Ohridskog jezera.
Dok je sveti Kliment djelovao kao episkop u Ohridu, sveti Naum je osnovao na južnoj obali jezera manastir, koji i danas krasi tu obalu, kao što ime sveti Naum krasi istoriju slovenskog hrišćanstva.
Oko svetog Nauma sabralo se mnoštvo monaha sa čitavog Balkana.
Sveti Naum je bio mudar učitelj, jedinstven predvodnik monaha, odlučan podvižnik, čudotvoran molitvenik i duhovnik.
Naročito se trudio da prevede Sveto pismo i ostale crkvene knjige sa grčkog jezika na slovenski.
Činio je čuda i za života i posle zemaljske smrti.
Njegove čudotvorne mošti, smatraju vjernici, i danas zadivljuju mnogobrojnim čudesima, naročito isceljenjima od teških bolesti, posebno ludila.
Sveti Naum se upokojio u prvoj polovini 10. vijeka.