Iako ima tek 13 godina, Danilovgrađanin Đorđe Stojović je već heroj. Iz nabujale Zete prije nekoliko dana spasio je sigurne smrti svog godinu mlađeg druga M. D., a potom ga i reanimirao
Dječaci iz danilovgradskog naselja Martinići su se u četvrtak uputili na obalu Zete, da bi, kako kaže Đorđe, vidjeli kakva je voda, piše Dan.
Bez znanja roditelja, Đorđe, M. i njegova mlađa sestra otišli su do rijeke, gdje se ubrzo dječja igra umalo pretvorila u tragediju. Kako je Đorđe Ispričao u razgovoru za Dan, on je prethodno na sajli, koju kupači koriste da se prebace s jedne na drugu obalu i li da skaču u rijeku, “prešao” Zetu. Nakon njega, to je želio da uradi i njegov drug, koji inače ne zna da pliva. Po povratku ka obali, M.D. je nogama dotakao vodu i sajla se zaustavila. Kako su mu ruke bile klizave, sklizuno je sa sajle i upao u nabujalu Zetu. Nemoćan i u šoku jer je neplivač dječak je na sve načine pokušavao da se održi na površini, ali je ubrzo počeo da se davi.
Đorđe je pokušao da mu dobaci štap kako bi se uhvatio za njega i dokopao obale. Međutim, nije uspio u toj namjeri, pa je ne razmišljajući krenuo u pomoć drugaru.
“Skinuo sam majicu i brže-bolje skočio u rijeku. U trenutku kada sam doplivao do njega, on se već onesvijestio. Uhvatio sam ga ispod pazuha i izvukao na obalu pridržavajući se za drvo na samoj obali rijeke. Nijesam više imao snage, pa su mu noge ostale u rijeci”, priča Đorđe.
Đorđe je tada, kako objašnjava, započeo reanimaciju dječaka koji nije dolazio svijesti.
“Počeo sam da mu stiskam grudi, kako bi izbacio vodu. Kada mi je to pošlo za rukom i kada je konačno iskašljao vodu, otišao sam po pomoć”, prepričava on.
Uplašen i bos Đorđe je trčao par stotina metara, kroz šumu, do prve kuće. Tu je komšijama ispričao šta se desilo i oni su pozvali Hitnu pomoć.
“Komšija je krenuo sa mnom. U međuvremenu su do M. došla dva čovjeka koja su ga još više izvukla na kopno. Došla je Hitna, poveli su ga i sada je dobro. Ubrzo treba da izađe iz bolnice “, kaže Đorđe.
Đorđe objašnjava da je bio jako uplašen i da je počeo da plače.
“Kada ga je Hitna odvezla, otišao sam kući. Bilo me je strah i kako će reagovati roditelji jer sam na Zetu otišao bez njihovog znanja. Malo su vikali na mene, jer su i oni bili preplašeni, a onda su me pohvalili za to što sam učinio”, priča trinaestogodišnji dječak.
Na pitanje kako se osjeća nakon svega, Đorđe skromno kaže: “Nekako srećno jer je ostao živ”.
Objašnjavajući kako je znao na koji način da mu ukaže prvu pomoć, Đorđe navodi da je to gledao u filmovima.
“Gledao sam u raznim filmovima kako to rade, sjetio sam se i pritiskao mu grudi dok nije počeo da iskašljava vodu”, prisjeća se on.
Sjetio se i da skine majicu prije nego što je skočio u rijeku da spasava druga, jer se plašio da bi mogao da ga povuče i da tek onda budu u još goroj situaciji.
“Skinuo sam majicu jer nijesam očekivao da će se onesvijestiti. Bilo me je strah da me ne povuče za majicu i da se onda obojica udavimo. Međutim, baš kad sam došao do njega, on se onesvijestio”, objašnjava hrabri dječak.
Komentarišući da li bi u opet u sličnu avanturu otišli bez nadzora roditelja, Đorđe je kazao: “Mislim da smo naučili lekciju”.
Komšija Jovan Račić, do čije je kuće Đorđe dotrčao tražeći pomoć, ispričao je za Dan šta se zbilo toga dana.
“Dječak je dotrčao i pitao ima li koga u kući. Tražio je pomoć i ispričao da se dječak davio, da ga je izvukao na obalu, da je prodisao. Otrčali smo zajedno, koliko sam ga mogao stizati. Dječaka smo prebacili u hladovinu, a supruga je za to vrijeme zvala Hitnu. Rekao sam mu da se dobro snašao. Odgovorio mi je da je iz filmova naučio kako se ukazuje pomoć i da je zato pravovremeno odreagovao. Uspio je da ga izvuče i reanimira. Čekali smo Hitnu. Ženi sam rekao kad je došao evo ga kao iz “Čuvara plaže””, priča Račić.