Američki naučnici su zaključili da za mnoge ljude sama spoznaja da će iskusiti bol gotovo da je podjednako užasna kao i da su ga doživjeli
Pokazalo se da se gotovo trećina dobrovoljaca, koji su pristali da u okviru eksperimenta prime elektrošok, opredijelila da odmah primi snažniji šok samo da bi izbjegli čekanje na blaži "udar".
I što je još važnije, istraživači su otkrili da pažnja koju mozak posvjećuje "očekujućem bolu" određuje da li je osoba "esktremni strašljivac", što bi značilo da bi jednostavna promjena usmjerenja mozga bila spas od straha.
Rezultati istraživanja, objavljeni u najnovijem broju časopisa "Sajens", dio su nove oblasti neuroloških istraživanja koja se zovu "neuroekonomika". Ona koristi snimke mozga u pokušaju da razumije kako ljudi prave izbor. Sve do sada, najveći dio sličnih istraživanja bio je usmjeren na to šta će ljudi učiniti da bi rezultat aktivnosti bio pozitivan.
"Interesovala nas je tamna strana neurološke jednačine. Strah i užas nas najčešće navode da donosimo loše odluke", kaže dr Gregori Berns sa Univerziteta Emori koji je rukovodio istraživanjem.
Standardna teorija tvrdi da bi ljudi trebalo što je duže moguće da odlože loše posljedice zato što se nešto u međuvremenu može dogoditi što bi popravilo izglede i ishod.
U stvarnom životu, najčešća reakcija bude "daj da razriješim situaciju dok je svježa", tvrdi Berns, profesor psihijatrije i bihevioristike, nauke o ponašanju, i navodi sopstveno iskustvo: "Najčešće račune napravljene kreditnom karticom plaćam čim stignu, umjesto da sačekam rok za uplatu iako sam svjestan da je to bez ikakve ekonomske i finansijske logike".
Zato je Berns organizovao istraživanje koje je pratilo tragove straha u samom mozgu. On je 32 dobrovoljca stavio u MRI uređaj dok im je stopala podvrgao seriji od 96 elektro šokova. Šokovi su bili različitog intenziteta, od jedva primetnog do bola koji nanosi igla injekcije.
Dobrovoljcima je nagoviješteno da se šok priprema, koliko će biti jak i koliko će trajati - od 1 do 27 sekundi. Kasnije je učesnicima eksperimenta dat izbor: da li bi radije primili šok umjerene jačine od pet ili 27 sekundi? Izbor je bio i da li bi radije primili blag šok od 20 sekundi ili oštar u trajanju od samo tri sekunde?
Kad je jačina šoka bila identična, dobrovoljci su se gotovo listom opredjeljivali za najkraći. Ali su učesnici, koje je Berns procjenjivao kao "ekstremne strašljivce", birali najsnažniji šok samo da ne bi dugo čekali na blag ili umjeren.
Skeniranje je pokazalo da se moždana mreža koja određuje koliki bol neko osjeća aktivira čak i prije nego što je pacijent primio šok, posebno djelovi "matrice bola" koji su povezani sa centrima pažnje, ali ne i djelovi mozga koji učestvuju u registrovanju straha i zabrinutosti.
I što snažniji strah nekoga zaokuplja, to su djelovi njegovog mozga koji registruju bol u situaciji bolnog iščekivanja.
"Rezultati istraživanja potvrdili su pretpostavke da odluka o odlaganju ili ubrzavanju ishoda, u potpunosti zavisi od toga kako se osoba osjeća dok iščekuje", zaključio je profesor Džordž Lounstin, psiholog sa Univerziteta Karnegi Melon.
(FoNet)