SPC i vjernici danas slave Svetog Atanasija Velikog, kog su tokom čitavog života proganjali jeretici. Malo je svetitelja koji su tako bezobzirno klevetani i tako zločinački gonjeni kao Sveti Atanasije.
Sveti Atanasije Veliki, arhiepiskop aleksandrijski rođen je u Aleksandriji 296. godine i već od djetinjstva bio je naklonjen duhovnosti. Kao đakon arhiepiskopa Aleksandra, bio je na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji gdje se proslavio svojom učenošću.
Doprinio je učvršćivanju pravoslavlja a naročito pisanjem Simvola vjere koji je na Saboru i usvojen.
Posle Aleksandrove smrti izabran je za arhiepiskopa aleksandrijskog i u tom zvanju, sa manjim prekidima, ostao više od 40 godina.
Svetog Atanasija su tokom čitavog života proganjali jeretici. Progonili su ga carevi Konstancije, Julijan i Valent, jeretik Arije i njegovi sljedbenici, episkop Jevsevije nikomidijski i mnogi drugi. Bio je prinuđen da se krije svuda: u bunaru, u grobu, u pustinji, po kućama, a dva puta je bježao i u Rim.
Od 47 godina episkopovanja, više od 15 je proveo u progonstvima i zatvorima. Lrijanci i melitijani su njegov izbor za episkopa dočekali sa neprijateljstvom i klevetama. Evsevijani su u njemu vidjeli glavnu smetnju za svoja popustljiva stremljenja. Na saboru u Tiru 335. godine sveti Atanasije je opovrgao sve optužbe kojima su ga opterećivali, piše u djelu "Istočni Oci 4. vijeka", koje je izdao Hilandar.
Međutim, njegovi protivnici su naumili da ga pred Konstantinom ocrne kao vinovnika i uzročnika smutnje. Imperator mu je zaista zapovijedio da se udalji iz Egipta na zapad, u Trir, premda je, u isto vrijeme, zabranio da se aleksandrijska katedra popunjava.
Atanasije je u Triru dočekan sa ljubavlju i poštovanjem. Za kratko vrijeme njegov uticaj se u gradu silno osjetio u crkvenim krugovima. Njegovo ime se kasnije dugo čuvalo u pobožnoj uspomeni. Posle Konstantinove smrti 337. godine, sveti Atanasije je, zajedno sa mnoštvom drugih prognanika, dobio razrješenje da se vrati na svoju katedru. Narod ga je dočekao sa likovanjem.
Međutim, odmah su započele nove spletke neprijatelja. Evsevijani su ga optužili da se nezakonito vratio na katedru, bez saborskog opoziva svrgavanja na Tirskom saboru. Na njegovo mjesto je bio upućen arijanski prezviter Pist, koga je za episkopa rukopoložio arijanac Sekund Ptolemaidski.
Međutim, njega je egipatski episkopat predao anatemi. Bez obzira na jednodušnu zaštitu koju je doživio na Aleksandrijskom saboru 339. godine, sveti Atanasije je ponovo svrgnut Antiohijskim saborom iz 340. godine. Na aleksandrijsku katedru je bio postavljen Grigorije Kapadokijac. On je u Aleksandriju upao sa vojnom silom i uz krvoproliće zauzimao hramove.
Sveti Atanasije je smatrao pametnim da se udalji iz Egipta. On se uputio u Rim, gdje je na pomesnom saboru bio opravdan od kleveta i primljen u opštenje. Papa Julije ga je lično zaštitio. U Rimu su se oko Atanasija sabrali revnitelji monaških podviga, privučeni slavom egipatskih pustinjaka.
Tokom 343. godine sveti Atanasije je bio na saboru u Serdici, a 345. godine ga je Konstancije pozvao da se vrati u Egipat. On se u Aleksandriju vraća 346. godine. Sredinom pedesetih godina ponovo su se obnovile arijanske smutnje. Pod pritiskom imperatora Atanasije je ponovo svrgnut na saborima u Arlu (353. g.) i u Milanu (355. g.).
Početkom 356. godine u Aleksandriju je poslan vojskovođa Sirijan sa nalogom da uhapsi Atanasija. Međutim, on se udaljio i sakrio u pustinju. Aleksandrijsku katedru je zauzeo novi episkop Georgije, a pravoslavni se podvrgoše žestokom progonu. Za izvesno vrijeme Aleksandrija je postala arijanski centar.
U njoj svoju propoved započinju Aecije i Evnomije. Za to vrijeme sveti Atanasije se skrivao u pustinji, među otšelnicima, u potpunoj samoći. Tada on piše i razašilje svoja glavna izobličavajuća i zaštitna djela. Njega su stalno tražili, ali bez uspjeha. Iz ovog dobrovoljnog zatvora on se mogao vratiti tek za vrijeme Julijana, 361. godine.
I, opet, samo na kratko. Uostalom, za nekoliko mjeseci svoga života u Aleksandriji on je uspio da sazove i održi veliki sabor, znamenit po svojim odlukama (362. g.).
Krajem 362. godine on ponovo biješe protjeran u gornji Egipat, gdje je ostao do Julijanove smrti. Susrevši se najprije u Antiohiji sa novim imperatorom Jovijanom, sveti Atanasije se 364. godine vraća u Aleksandriju.
Međutim, on još jednom biješe prisiljen da se udalji iz Aleksandrije 365. godine zbog Valentovog ukaza koji je nalagao da se prognaju svi oni koji su bili prognani za vrijeme Konstancija, a vraćeni za vreme Julijana. Na navaljivanje naroda, ta odluka je posle četiri mjeseca bila povučena. Ostatak svojih dana svijeti Atanasije je proveo u Aleksandriji u književnom i pastirskom radu.
Malo je svetitelja koji su tako bezobzirno klevetani i tako zločinački gonjeni kao sveti Atanasije. Trpeljivo, sa jasno usađenom istinom i vjerom u sebi, uspio je da istraje do kraja. Tek pred smrt proživio je jedan miran period, a potom se, 373. godine upokojio. Malo prije smrti rukopoložio je svog prejemnika, episkopa Petra.