Nadomak željezničke i autobuske stanice u Podgorici, “stražari” jedan od najmračnijih spomenika glavnog grada Crne Gore – ostaci zatvora Jusovača.
Ruinirani kameni kompleks u dijelu stare varoši nazvane Drač, čuva priču o zloglasnom turskom zatvoru koji nije mijenjao namjenu a ni postojao milostijeve mjesto za svoje stanare ni nakon što je Podgorica po Berlinskom ugovoru pripala Crnoj Gori.
Zatvorski kompleks je nazvan po Jusu Mučinu Krniću, podgoričkom zabitu zvanom Jusuf - beg, koji je kao zapovjednik policijske stanice drugom polovinom 19.vijeka dao da se stara turska tamnica u Podgorici znatno proširi i dogradi. Pogibija ovog turskog zulumćara (ubio ga je rođak Marka Miljanova, Pero Ivanović iz Kuča), imala je za posledicu jezivi pokolj Crnogoraca u Podgorici 7. oktobra 1874. godine. Ovaj događaj bio je jedan od ključnih koji su doveli do izbijanja “Veljeg rata” u kojem je crnogorska vojska oslobodila od osmanske okupacije Bar, Ulcinj i Nikšić.
Četiri godine nakon oslobođenja Podgorice od Osmanlija, na inicijativu Andrije Radovića, knjaz Nikola je dao naredbu da se ova turska apsana 1893. pretvori u “Kažnjeni zatvor”, ustanovu u kojoj će biti držana lica protiv kojih se vodi krivični postupak.
Zloglasni zatvor u kojem su u vrijeme osmanske vladavine tamničeni i na gubilište odvođeni brojni crnogorski rodoljubi, početkom 20. vijeka postao je “dom” za mnoge političke protivnike knjaza Nikole.
Uoči balkanskih ratova, od 1905. do 1911. godine, u ovom zatvoru tamničeni su klubaši, pristalice Narodne stranke, neposlušni studenti i zavjerenici protiv dinastije Petrović pa i članovi grupa koje su pripremali terorističke napade na poslednjeg crnogorskog monarha.
Jusovača je u to vrijeme bila tamnica i za brojne zagovornike ujedinjenja sa Srbijom. Ironijom sudbine, 1919. godine ovaj zatvor će “ugostiti” pristalice kralja Nikole, a kasnije i federaliste, komuniste i sve protivnike vlasti Kraljevine Jugoslavije!
U međuratnom periodu, Jusovača je bila zatvor za najteže osuđenike. Najcrnji dani u istoriji ove tamnice, uz kratak period kada su njime upravljali Austrougari, bio je, ipak, onaj u vrijeme okupacije Crne Gore u Drugom svjetskom ratu. Od 1941. do 1944. Jusovača je, naime, pored mračne tamnice postala i mjesto odakle je hiljade ljudi slano na strijeljanje.
Među stanovnicima Jusovače bilo je i Italijana koji su su u uniformi stigli u Crnu Goru 1941. godine ali su zbog antifašističkog raspoloženja preseljavani iz kasarni u ovaj zatvor. I zbog njih, ovaj zatvor je nakon pobjede antifašista nazvan “školom slobode”.
U posleratnom periodu, Jusovača je prestala da se koristi kao zatvor, a kameni objekti koje je podigao turski zulumćar Jusa Mučin Krnić, prepušteni su zubu vremena i postali nijemi svjedok terora režima i u godinama okupacije i u vremenima oslobođene Crne Gore.
Pogledajte foto galeriju:
